Kako se ljeto bliži kraju, tako se zahuktava nova sezona sapunica na našim nacionalnim televizijama. Nakon što ste preživjeli vrućine, sada vam kao nagrada slijede vrli uradci stvaraoca zabave. A onda, kao šlag na tortu-izbori. Prosto dođe čovjeku da zaželi da ga je bura odnijela na kakav zabiti otok, gdje je jedina zanimacija i zabava kuhanje sljedećeg obroka. Ovako je zabijen u civilizaciju, gdje prima sve njene dobrobiti ali i pije sve loše strane. Umišljene glavonje raznih profila i svjetonazora uzurpirati će sve medije u želji da vam omoguće bolji život i sretniju budućnost. Nemojte molim vas, dobro je i ovako, misliti će ljudi, ali njihov glas se neće čuti. Na njima nije da misle, na njima je da glasaju. I da, u pauzama za reklame, dobro zapamte marku sredstva za pranje posuđa. Pitam se, u ljetno popodne, kako je došlo do tog sranja? Koji bi vođa nacije i koji bi savjesni parlamenti dozvolili takvo općenarodno zaglupljivanje? Novine su prepune reklama, gradovi oblijepljeni ogromnim plakatima. Posvuda se, usred sivila, smiju prelijepe djevojke, napravljene od točkica. Ali, to što se vidi, to ne postoji. To je tvorevina ljudi koju su ovi dizajnirali za svoju braću, druge ljude. Na Internetu zanimljivost. Na izboru za najljepšu djevojku, pitali su miss jedne američke države da razmisli i komentira: Kako komentirate činjenicu da petina Amerikanaca ne može pronaći Ameriku na karti svijeta? A ova se nasmiješila, zabacila kosu, trepnula i otvorila usta kako bi izrekla nešto ovako: To je strašno. Možda oni ni nemaju kartu? Trebali bi im pomoći da jadni ljudi iz Iraka i južne Afrike dobiju prikladno obrazovanje kako bi mogli zajedno graditi sretnu budućnost. Curu su odmah proglasili glupom. A zaboravili na onu zaboravnu petinu koja je sve uzrokovala. Ta vijest(?) probila se među gledanije(o da, postoji i snimka slavnog odgovora) toga dana. Još će ih proći nekoliko, i sve će biti zaboravljeno… No ne morate se bojati potpunog zaborava, biti će takvih ljudi još. Nećete ostati bez materijala za razonodu. Čude se Amerikanci kako imaju priglupu misicu… A izabrali Busha za predsjednika. Dva puta. Na demokratskim izborima. Čovjek bi rekao, pa evo vam ga, kada ga baš želite. Može li ih netko žaliti poslije takve odluke? A što je s onim ostatkom? Manjinom koja je glasala protiv takvog šefa? I onda se dođe do paradoksa. Većina nameće svoj stil života ostatku. Ako nešto ne valja, može se izaći na izbore i promijeniti stvari. Ali samo ako pridobijete većinu. A to su oni koji su izabrali Busha. Dva puta. Kako pridobiti njih, pitanje je? Jedino Bushevim metodama. Odlučni govor u kriznim situacijama. I ništa više. Takvi ljudi u takvim situacijama se ponavljaju iz godine u godinu, desetljećima i stoljećima. I uvijek im iznova uspije osvojiti vlast i preuzeti kontrolu nad onom drugom polovicom ljudi. Ispada da više od polovice ljudi na ovom svijetu i ovom planetu želi gledati jesenje sheme sapunica. I da želi da im je grad oblijepljen jumbo plakatima sa novim modelom uložaka. I da želi glupe šefove. Zbog čega im to odgovara, to će mi ostati zagonetka. Ali to je činjenica. Koju sam primoran svakodnevno gledati. Tko je započeo taj krug zaglupljivanja? Je li krenuo iz naroda, koji je to tražio. Ili im je nametnut, pa oni jadni moraju trpjeti. - Šta jadni, imaju mozak-nek' misle! Tako je na sličan komentar nervozno reagiraju Johny Štulić, legendarni frontmen Azre. Koji je, kada je ustvrdio da ipak nemaju mozak, otišao u neki pusti kraj. A jesenja shema počinje, bez obzira na sve…