-Dobar dan. -Dobar dan, izvolite? -Pa… Eto, želio bih nešto pojesti, pa me zanima… -Što vas zanima? -Je li vaše meso… -Da? -Tj. je li meso vaših krava…mislim govedina…. -Da? -Je li govedina luda? -A ne, ne… Ni govora! Mi držimo samo domaće. Nabavljamo on naših ljudi, Grobničana. Ne morate se ništa brinuti…Nije valjda da se bojite!? Ne budite smiješni! -Ne... Ne bojim se! Ja!? Ha, ha! Hm…Ma zato jer stalno na televiziji… Pa mi žena… Hm… -Da? -Ma ko' ih šiša! Dajte mi jedan kotlet. Srednje pečen. I kapule i ajvara. I pivu! Veliku točenu. Ja da se bojim! Ha, ha… Lude krave… Glupost! I ja si umišljam!…Hm… Zašto ima tako čudan okus? Da nije?… Ne! Nije! Ha, ha! Baš si umišljam! Hm… Boja je čudna… Možda?… Ma ne, normalna je, sasvim obična. Baš sam lud! Umišljam!
Tko se ne bi dvoumio. Svaki dan, malo po malo, usađuju nam strah. Namjerno, ali ne zlonamjerno. Biraj. Slično je bilo i u Americi za vrijeme hladnog rata. Opasnost je bila tu, Rusi pred vratima. Svaka malo jača eksplozija interpretirala se kao početak atomskog rada. Svaki malo drugačiji avion, bio je crven. A svaki malo drugačiji čovjek, bio je špijun. No, nitko te ne zavarava. Opasnost je stvarna. Pitanje je: kome vjerovati? Jedna krava, izolirana od mnogih iste vrste. Ograđena i okružena pogledima znanstvenika. Trese se, drhti… Pada na koljena. Uz velike napore ponovo se uzdiže. No noge, kao da su od trske. Sve više titraju. Popuštaju… Ponovo pada! Leži i gleda u kameru. Vlažne oči su joj širom otvorene. Kroz televizijske ekrane njen pogled prodire u mene. Pomozite… Pomozite! Brrr! Brzo okrećem program. Odluka je pala. Govedina? Nikad više! Ima još životinja… Svinje, ovce, koze, pa i konji. No, nije prošlo ni mjesec dana, kad eto ti nove snimke na televiziji! Sada bagerom odnose prasce. Kažu da se zove slinavka… I kažu da je jako zarazna. Ta, nova bolest, sa jelovnika je izbacila svu stoku krupnog zuba. Ostala je samo stoka sitnog zuba. I konji. Kao da je svu ovu buru oko bolesti životinja podigao kakav moćni lobi peradara i uzgajivača konja, kako bi osvojio svoj dio tržišta. Namjerno kažem dio tržišta, jer će se "lude krave" i "slinave svinje" zasigurno i dalje jesti. Cijena će im osjetno pasti. Trebala bi po svakoj logici. Već sada se potražnja za govedinom prepolovila. Mnogim obiteljima će, nažalost, cijena mesa biti važnija od cijene života. Uostalom, bolest kravljeg ludila ima razdoblje inkubacije od 10-15 godina. To znači da će se, ukoliko ste meso zaražene krave pojeli danas, bolest manifestirati za 10-tak godina. Do tada će već mnogi od nas biti mrtvi. Zbog ovog ili onog razloga, svejedno. Profitirali su penzioneri. Naravno, oni koji se ne nadaju živjeti duže od 2010. Do kraja života mogu uživati u jeftinim kotletima. To je nešto o čemu su donedavno mogli samo sanjati! Tragikomično. Eto, penzije su male, mizerne. Do sada se jeo kupus, krumpir i srdelice, a sada… Meso? Ha! Možda eventualno za praznike, ili kakva kost za juhicu. A sad? Sada će svi ostali jesti gore navedeno, a oni će uživati u slastima zabranjenog voća. Ajde, bar nešto… Zaslužili su! Dragi Vi, a što se sada mrštite? Pa nitko vam ne brani isto. Ruski rulet je tek počeo.