Priča o Đuri Đakoviću je kulminirala tijekom zadnjih nekoliko tjedana i prilično utjecala na domaće tržište kapitala. Ali, pogledajmo ispočetka o čemu se zapravo radi... Pravo na naknadni upis dionica Đure Đakovića ima oko 1500 branitelja-zaposlenika koji to nisu učinili u privatizaciji, prije 14 godina jer su bili mobilizirani i nisu imali priliku javiti se tijekom upisa dionica. U tom slučaju, imaju pravo naknadnog upisa po uvjetima koji su tada vrijedili što sada želi iskoristiti popriličan broj osoba (oko 900 je trenutno pristiglih zahtjeva u HFP-u ). Obzirom da je cijena dionica početkom ovog proljeća krenula od 150 kuna prema razinama koje su tijekom lipnja čak i probile razinu od 300 kuna po dionici, ne treba čuditi niti pojačani interes za naknadni upis dionica. Naime, ako uzmemo u obzir da naknadni dioničari imaju ista prava i uvjete upisa kao i oni od prije 14 godina, a to znači 20 % plus po 1 % za svaku godinu radnog staža koji su tada imali plus 50 % popusta na iznos koji bi tako morali platiti ako je u pitanju gotovinsko plaćanje, tada cijena po kojoj oni plaćaju dionice ispada daleko ispod cijena koje su danas aktualne na burzi. Ako to sagledamo iz današnje perspektive, onda ispada da su svi oni koji su 1993.g. upisivali dionice gubitnici jer pravo na paket od 20.000 tadašnjih DEM, čak i uz 20-postotni popust te dodatne popuste po godinama staža i 50-postotni popust na plaćanje gotovinom, nikako nema istu težinu danas i prije 14 godina. To najbolje znaju oni koji su u vrijeme kad se odigravala velika većina pretvorbi i privatizacija kupovali tj upisivali dionice tvrtki u kojima su bili zaposleni bez ikakva znanja o dionicama, tržištu kapitala i bez ikakve predodžbe o tome koliko je procijenjena vrijednost njihova poduzeća realna. Tim više ovo dolazi do izražaja ako uzmemo u obzir da su godinama nakon toga bili u situaciji da dionice mogu prodati po 10, 20 ili 30 posto nominale - u svakom slučaju niže od cijene upisa sa svim popustima. Danas skupina branitelja-zaposlenika, uz posve iste povlastice (kao 1993.), plaća oko 30 kuna po dionici za u međuvremenu sanirano poduzeće s otpisanim dugovima i živnulim poslovnim aktivnostima, a pritom je rizik nikakav jer Đuro Đaković Holding na burzi u posljednje vrijeme postiže cijenu oko 230 kuna dakle, gotovo osam puta više od spomenute cijene s popustima. Budući da se računa da branitelji slavonskobrodskog holdinga u prosjeku ostvaruju pravo na paket od 750 dionica, a imajući u vidu da se govori o oko 1500 branitelja-zaposlenika s pravom na naknadni upis, grubom računicom dolazi se do prava na oko 1,1 milijun dionica, što je više od 30 posto ukupnog broja dionica i više od količine kojom raspolaže sam HFP (oko 29,5 posto). Vrijednosno, pak, posrijedi bi bio paket koji i nakon nedavna pada tržišne cijene dionice na burzi vrijedi blizu 280 milijuna kuna, dok bi za nj država dobila od branitelja temeljem prodaje dionica oko 35 milijuna kuna. Dakle, kad bi svi iskoristili pravo na naknadni upis, država bi braniteljima-zaposlenicima Đure Đakovića poklonila nešto više od 200 milijuna kuna, ovisno o tržištu kapitala i trenutnoj cijeni. Iako ih je dosad nešto manje od 500 uz potporu bankovnih kredita već izvršilo i gotovinske uplate na temelju ugovora odobrenih od HFP-a, malo je vjerojatno da više nego poticajna računica neće navesti i veliku većinu ostalih da učine isto. Prema neslužbenim informacijama, dosad je od branitelja Đ. Đakovića Fondu upućeno zapravo oko 900 zahtjeva, a većina ih je upućena tijekom ove godine (ranije su slični zahtjevi stizali tek sporadično). Međutim, zbog akcije Maestro došlo je do zastoja u njihovu rješavanju, oni koji su dionice već platili ne mogu njima raspolagati zbog zaustavljene preknjižbe, a oko 400 ih je ostalo u HFP-u u fazi odobrenih ali neposlanih ili pak onih koji su prošli provjere i tek su čekali odobrenje HFP-a. Udruženi branitelji iz Đure Đakovića kažu da su potpredsjedniku Vlade Damiru Polančecu dali rok do kraja ovog mjeseca da se riješi pitanje zastoja. On im je, navodno, zastoj objasnio akcijom Maestro te najavio da će do kraja mjeseca "učiniti sve da se pronađe najbolje moguće rješenje", međutim takva formulacija ostavlja prostora različitim tumačenjima...jedino je upitno koliko manevarskog prostora za to danas ostavljaju pravni akti. Kad uzmemo sada u obzir sve napisao, razlike u cijeni kupnje i trenutne tržišne cijene, nije teško pretpostaviti kako bi većina dioničara vrlo rado uzela po dionici 200-tinjak kuna, pa ako svatko ima u prosjeku 750 komada po 200 kuna razlike u cijeni, dobijemo oko 150.000 kuna neto zarade, a budući da takvih osoba s navedenim pravima baš i nema malo, ne čudi da su se investitori povukli s kupnje dionica Đure Đakoviće jer čekaju "rasprodaju" koja bi trebala biti sigurno po nižim cijenama.