Skoro dvije trećine imovine je u novčanim i obvezničkim fondovima što ukazuje na visoki oprez i svježa sjećanja na gubitke na tržištu dionica i dioničkih fondova
Nakon 30 milijardi kuna imovine, koliko su fondovi imali prije 3 godine, stvari su se spustile na prilično niske grane uslijed recesije i krize financijskog sustava, ali sve više je jasno - i radi strukturnih poremećaja koji su prisutni u hrvatskom gospodarstvu. Primjerice, početkom prošle godine imovina fondova je iznosila svega nešto više od 8 milijardi kuna ili nešto više od četvrtine imovine koja je zabilježena prije 3 godine, broj fondova je pao za trećinu, a preko 20 milijardi kuna imovine je nestalo.
Na upravo održanoj godišnjoj konferenciji fondovske industrije iako nije bilo puno razloga za veselje, tračak optimizma se izgleda ipak sramežljivo pojavio jer se postepeno ipak javlja dojam kako investicijski fondovi polako ponovno dolaze u fokus ulagača.
Iako je za sada riječ o konzervativnim vrstama fondova, prvenstveno novčanim i obvezničkim, veseli podatak da se povjerenje ipak polako vraća, što se vidi i po skoro 14 milijardi kuna imovine koliko trenutno iznosi imovina otvorenih fondova u RH. Pri tome ne smijemo zanemariti činjenice i radovati se prerano jer, primjerice, skoro dvije trećine imovine je u novčanim i obvezničkim fondovima što ukazuje na visoki oprez i svježa sjećanja na gubitke na tržištu dionica i dioničkih fondova prije ne tako puno vremena.
Iznesene činjenice jedan su od glavnih argumenata protivnika uvođenja poreza na kapitalnu dobit koji bi kod ovako ranjive industrije i u ovako kritičnom trenutku imao iznimno negativne posljedice, a prema riječima Ante Samodola, predsjednika Uprave Hanfe, utjecalo bi i na jačanje bankocentričnosti financijskog sustava. Nadajmo se da će ovakvog stava biti i oni koji kreiraju porezno zakonodavstvo u Hrvatskoj.
