Dugo vremena se na domaćem tržištu kapitala pričalo i pisalo, priželjkivalo i planiralo privlačenje stranih ulagača...Ponuda vrijednosnih papira bila je veća od potražnje, slijedom toga cijene niske, a prilika za ulaganje puno... Međutim s promjenom vlasti u Republici Hrvatskoj na prijelazu 1999. i 2000. godine interes stranaca je naglo narastao, a cijene dionica su poprilično skočile... To je bio drugi takav rast tržišta jer prvi je uslijedio sa smirivanjem ratnih sukoba, odnosno točnije u jesen 1996.godine i proljeće 1997.godine, što je bio ujedno i prvi poticaj značajnijem razvoju hrvatskog tržišta kapitala u smislu sekundarnog trgovanja dionicama. Budući da je u to vrijeme došlo i do značajnijih poremećaja na svjetskim financijskim tržištima, prvo 1997. radi azijske krize, a nepunu godinu kasnije slične situacije i u Latinskoj Americi, započeti razvoj našeg tržišta pod utjecajem stranih ulagača je stao. Kad se u obzir uzme i zahlađivanje političkih odnosa između tadašnjeg predsjednika Republike i međunarodne zajednice, tržište kapitala u našoj zemlji je potonulo na prilično niske grane... oporavak je uslijedio tek 2-3 godine kasnije, nakon izbora i promjene vlasti... Još jedna značajna promjena koja je dala svoj doprinos razvoju tržišta jest i mirovinska reforma koja je s privatnim mirovinskim fondovima donijela velike institucionalne ulagače na domaće tržište kapitala, a koji nisu stranci i koji većinu svog kapitala (85%) moraju ulagati na hrvatskom tržištu u domaće vrijednosne papire. Većinom su u pitanju državne obveznice jer zakon nalaže da to bude minimalno 50 % imovine, a situacija u praksi sa premalim brojem dovoljno kvalitetnih i transaprentnih dionica rezultira da je to i 60-70 % imovine... Ipak, mnogi sudionici tržišta kapitala su tvrdili kako su sada stranci manje važni kao ulagači koji pokreću i drže naše tržište, ali situacija zadnjih mjeseci kada su ovi ulagači opet uglavnom ili u fazi čekanja ili u fazi prodaje i izlaska s našeg tržišta, nizak volumen trgovanja i prometa, korekcija cijena prema dolje u značajnim postocima, pokazuje kako ti strani ulagači, usprkos našim mirovinskim fondovima i svemu što smo ranije nabrajali još uvijek čine presudni faktor na našim burzama, možda čak daleko više psihološki, nego konkretnim iznosima kapitala koji ulažu... Trend na burzi od proljeća je silazan, prvo pad, a odonda stagnacija, najviše kod Adrisa, Tesle, Plive, Podravke...dionica koje su najviše kupovali upravo stranci... Nakon proširenja Europske unije ulagači sve više pažnje posvećuju zemljama kandidatima za eventualni budući krug proširenja Unije. Uglavnom se pretpostavlja se da bi se u tom krugu zemalja uz Bugarsku i Rumunjsku mogla za nekoliko godina naći i Hrvatska, iako tek 2008 ili 2009. godine, ali ipak već sam status kandidata za EU znači da je izvjesno da će u dogledno vrijeme država postati članicom Unije a to povećava njezin ugled u očima investitora... Stoga svako otezanje ili korak unatrag u pregovorima oko ulaska ili samom početku pregovora, značajno utječe na interes za ulaganje stranaca, a praksa evo pokazuje, kako pak ta činjenica značajno utječe na naše tržište, štogod neki mislili o tome...