Ukoliko se bavite ulaganjem logično je da se zanimate i za to koliko je efektivno to što radite. Netko će reći da je to jednostavno, izračunate koliko ste platili dionice, koliko su vrijedne danas i iz njihovog međusobnog odnosa koliko je to profitabilno. Sve je to u redu, međutim pretpostavimo da ste izračunali da je profitna stopa 7 %. Pitanje je kako odrediti da li je to dobro, loše ili osrednje? Jedan od načina je da usporedite profitabilnost koju ste dobili sa kamatnim stopama koje biste ostvarili za isti period za koji ste računali profitabilnost. Ako je kamata veća onda je bolje da dionice niste niti kupovali jer je u banci ipak manji rizik (naravno ne baš u svakoj banci). Međutim, ako npr. ostvarite 18% profita za godinu dana toliko Vam neće niti jedna banka dati, ali 18% zarade npr. 1996. godine u Hrvatskoj nije bila neka zarada kad je većina dionica koje su likvidne i kojima se trgovalo na tržištu davalo profit od 40%, pa sve do preko 100 % godišnje. Dakle, u ovom slučaju niti stopa veća od bankovne kamate nije dovoljno dobra. To nas vodi prema osnovnoj temi ovog članka, a to je kako se mjere efekti ulaganja, odnosno vlastitog portfelja. Jedan od najpouzdanijih načina je u svakom slučaju usporedba sa prosječnom stopom koju ostvaruju vlasnici sličnih portfelja ili još bolje kretanjem burzovnih indeksa. Ako je npr. za prethodnu godinu indeks imao porast od 23 %, a Vaš portfelj 14% onda bi u svakom slučaju trebalo preispitati sastav portfelja i neke stvari promijeniti. Prilikom izračunavanja povrata od portfelja treba ga svesti na pravu mjeru korekcijom za iznos inflacije, te poreznih davanja, odnosno svih ostalih operativnih troškova ako oni predstavljaju značajnu stavku. U Hrvatskoj poreza na kapitalni dobitak nema, ali su zato primanja po osnovi dividende od ove godine oporeziva, pa taj aspekt treba uzeti u obzir prilikom, sastavljanja i vođenja portfelja. Budući da veliki broj naših dioničkih društava ne isplaćuje dividendu, ova činjenica nije od presudnog značaja. Ipak nije niti zanemariva. U zapadnim zemljama gdje postoje oba poreza je to vrlo važno, obzirom da u slučaju niže porezne stope na kapitalni dobitak, što je najčešće slučaj, sastav portfelja bi trebalo usmjeriti na kapitalno rastuće dionice koje daju prihode kroz rast cijene, a ne dividendu. Naime, u drugom slučaju više se odbija za porez, pa je ukupni efekt manji. Takva bi se politika upravljanja portfeljem mogla primjenjivati i kod nas uskoro jer porez na kapitalnu dobit ne postoji, a dividende će se oporezivati. Ipak, takva odluka ovisi i od starosnoj dobi osobe čiji je portfelj, jer ako se radi o osobi od 70 godina, onda kupovati dionice koje imaju potencijala za rast, ali to može biti i za nekoliko godina, baš i nema smisla. Ta osoba možda i ne doživi taj trenutak. U tom slučaju preporučljivije je uzimati dionice koje daju dividendu. U svakom slučaju, iz svega navedenog vidi se da upravljanje portfeljima nije baš jednostavan posao i da zahtijeva dosta umijeća, te prvenstveno zdravog logičkog razmišljanja i zaključivanja i naravno iskustva na tržištu kapitala.