Na temelju kojih kriterija mi zapravo to radimo? Malo mi je to čudno. Je, slažem se s vama. Ni meni nije jasno zašto sam to predložila. Uopće ne razumijem koji su kriteriji
Na 15. sjednici Vlade Republike Hrvatske, održanoj 8. ožujka 2012. godine, kao točka 15. dnevnog reda bila je navedena slijedeća tema: Prijedlog odluke o privremenoj suspenziji viznog režima za državljane Republike Azerbajdžana, Republike Kazahstana, Ruske Federacije i Ukrajine. Jedna u nizu važnih odluka koje su se trebale donijeti toga dana. Meni zanimljiva, jer se povodom te točke povela zanimljiva rasprava koja nam je dala malo dublji uvid u većinom tajanstvene načine donošenja odluka u vanjskoj politici. Zaključci su bili fascinantni. Prenosim vam ključni dio razgovora sa sjednice u mojoj slobodnoj interpretaciji.
Premijer:
Na temelju kojih kriterija mi zapravo to radimo? Malo mi je to čudno. Kako možemo 6 mjeseci nekome ukinut vizu, pa onda 6 mjeseci stavit vizu? To nema nikakvog smisla.
Kada uđemo u Europsku uniju, onda će nam oni, srećom, reći kada i kome da stavljamo i skidamo vize. Nećemo više moći ni morati sami skidati i stavljati vize kako mi hoćemo. A, što je još veća sreća, nećemo o tome morati ni razmišljati.
Al' sada, dok smo još neko vrijeme, nažalost, samostalni, običaj je da mi malo stavljamo, a malo ne stavljamo. Kao da su nam pola godine stanovnici neke države opasni, a pola godine nisu opasni. A onda se i oni tako odnose prema nama. To je nelogično.
Ljudi, mi moramo malo sjesti i dogovorit se što ustvari hoćemo. U gospodarskom i sigurnosnom pogledu. Da vidimo po kojim kriterijima donosimo ovakve odluke. Jer ovo već traje godinama. Ponavljam, kad uđemo u Uniju, onda više nećemo imati takvih problema. Ali, 'ajde, dok smo samostalni, 'ajmo se dogovorit koji su nam strateški državni interesi.
Sada dajem riječ Ministrici vanjskih poslova koja je ovo i predložila.
Ministrica vanjskih i europskih poslova:
Je, slažem se s vama. Ni meni nije jasno zašto sam to predložila. Uopće ne razumijem koji su kriteriji. Ali, imam rješenje. Moja pomoćnica će organizirati jedan sastanak. I tamo će doći predstavnici svih naših gospodarskih komora i predstavnici zemalja koje su dosta uložile u Hrvatsku. Onda ćemo tamo raspravljati i napraviti listu primjedbi na sadašnji vizni režim. Da vidimo da li im nešto smeta da bi mogli i dalje poslovati i raditi u Hrvatskoj. I onda ćemo tu listu njihovih primjedbi rješavati. Ako nešto bude smetalo stranim investitorima, mi ćemo im to riješiti. Jer ovako nema smisla, ja se potpuno slažem. A onda kad to napravimo, onda ćemo po tome voditi vanjsku politiku i kad uđemo u Uniju. Oni će nam reći što je obavezno i što moramo, a onda ćemo mi ono što ostane sami donosit.
Premijer:
Evo, hvala Ministrici na pojašnjenju. Dakle, stvar je doista potpuno nelogična i nejasna. Vize se uvode ili ukidaju prvenstveno zbog sigurnosnih razloga. A mi ih upravo sada ukidamo da bi ih kasnije uveli. 'Ajmo ljudi, dogovorit se zašto mi to radimo. Zašto ljudima malo puštamo da uđu u zemlju, a onda ih ne puštamo? Ponavljam, kad uđemo u Uniju, onda to više nećemo trebati znati. Oni imaju neke svoje razloge. Ali 'ajmo sada, dok mi to radimo sami, shvatit razloge zbog kojih to radimo. Ispada da su nam Rusi malo opasni, a onda bezopasni. 'Ajmo shvatit zašto je to tako. Ima još netko nešto za reći? Nema? Hajdemo onda glasati. Tko je za?
Kako glasati? Ako je nelogično i ne znaju se kriteriji po kojima se odlučuje, odluka je doista teška. Treba li glasati ZA ili treba glasati PROTIV? Sve ruke su dolje. Srećom, Premijer je prvi podigao svoju ruku kao znak da je on ZA. To je znatno olakšalo donošenje odluke ostalim članovima Vlade. I tako je u Hrvatskoj donesena još jedna važna odluka. Nitko nije razumio kriterije, niti razloge njenog donošenja. Kako su glasali? Jednoglasno.
