Obzirom na sve veću likvidnost nekih dionica na našem tržištu pomalo će i kod nas dolaziti vrijeme kada će se neke metode statističke analize pokazati upotrebljivima. Upotreba statističkih analiza često se koristi u mjerenju rizika ulaganja. Kada govorimo o mjerenju rizika, najčešće se koriste slijedeća tri pokazatelja; beta, R2 , odnosno R-kvadrat i standardna devijacija. Beta pokazatelj određene dionice govori nam o volatilnosti dionice, odnosno njezine cijene ili da to jednostavnije nazovemo o promjenjivosti u odnosu na tržište. Pokazatelj beta za tržište u cjelini ima vrijednost 1.00, pa se beta za određenu dionicu uspoređuje sa betom tržišta, odnosno burzovnog indeksa. Na taj način se utvrđuje stupanj volatilnosti, odnosno koliko cijena dionica fluktuira. Pogledajmo to na primjeru: pretpostavimo da je beta za dionicu A 1.50. To bi značilo da se u slučaju da za svakih 1% porasta ili pada tržišta(odnosno vrijednosti burzovnog indeksa) vrijednost dionice A raste ili pada za 1.5 %. Po tome izvodimo zaključak o tome kako je cijena dionice A veće sklonosti prema promjenama cijene od tržišta. Ako dionica B ima beta 0.5, onda je osilacija u cijenama ove dionice manje česta od osciliranja vrijednosti indeksa tržišta. U slučaju da se vrijednost indeksa spusti za 1%, cijena dionice B će pasti za 0.5% ili ako indeks poraste za 1%, i cijena dionice B će rasti, ali za 0.5 %. R-kvadrat se statistički (radi se o pokazatelju izvedenom iz regresijske analize, jedne od statističkih metoda) naziva koeficijent determinacije. Ovaj koeficijent nam govori o stupnju ovisnosti ponašanja vrijednosti dionice u odnosu na tržište, odnosno o vezi između kretanja vrijednosti dionice i samog tržišta, odnosno indeksa. Koeficijent determinacije ujedno daje podlogu za odlučivanje o prihvatljivosti bete kao mjere rizika. Ako je korelacija između kretanja burzovnog indeksa i cijene dionice mala, tada je i vrijednost samog beta polazatelja, tj. korist od bete prilično mala. Koeficijent determinacije se kreće u vrijednosti između 0 i 1. Što je veći to je i uzajamna uzročno-posljedična veza između dionice i indeksa veća. R-kvadrat ispod 0.70 se smatra niskim stupnjem korelacije. Ako je on primjerice 0.25, onda mali iznos bete ne mora značiti da je takva investicija niskorizična jer je stupanj korelacije prenizak da bi se beta smatrala pouzdanim pokazateljem. Standardna devijacija je treći od pokazatelja i za razliku od ostalih, ovaj ne uspoređuje kretanje vrijednosti dionica sa tržištem, odnosno indeksima, već sa njima samima. Dakle, uspoređuje se odstupanje trenutne cijene dionice od njezine prosječne, srednje vrijednosti u određenom periodu, na primjer u zadnje tri godine. Veći stupanj standardne devijacije znači ujedno i veću volatilnost, a time i rizik ulaganja u takve dionice. Svi ti pokazatelji dobivaju se na bazi povijesnih podataka. No povijesni podaci ne moraju jamčiti buduće rezultate, pa sve to treba shvatiti i uzeti oprezno.