Da ne bi stalno govorili o bolesnim stanjima koja mogu dovesti do nesanice, a koja su itekako prisutna u ovoj fenomenologiji, recimo nešto o "običnim" fenomenima koja mogu dovesti do nedolaženja sna. Na ovo zadnje - liječnik može lakše pozitivno utjecati. Ni u literaturi, a ni u praksi, nije uobičajeno da se fizički radnik, koji cijeli dan zarađuje za život u "znoju lica svoga" obraća s ovim problemom. Ne, ne treba prijeći u fizičke radnike da bi se riješili nesanice, ali tu dolazimo do onog što je u naslovu najavljeno. Zašto to se sa "strukom" dogovorili, pa da vidimo da li taj san možemo zaslužiti. Svatko od nas, kada je iz bilo kojih razloga bio "prisilno" premoren, zaspao je kao "klada". Pa zašto to ne bi pokušali bez prisile, elegantno, po poznatim shemama i "školama" iz tog područja. Jednostavno, čak u većini slučajeva potrebit je stručni savjet kako zaraditi svoj san, kako razgraditi svoj stres, ili stanje koje i nije stres, ali mi ipak mislimo da jest. Iznenadili biste se kako su to jednostavno programi. Kad smo kod gore spomenutog fizičkog radnika, postoje primjeri, da taj isti čovjek, doveden u situaciju da nema što raditi (ono što je navikao godinama - iz bilo kojih razloga - ne može spavati. Još jedan podatak da u nekim slučajevima, san treba "zaraditi", ali ne samo kod ovog profila ljudi. Sigurno smo u situaciji da smo preopterećeni, imamo prevelike obveze, sve to treba stići, treba biti dobro učinjeno i na vrijeme. A često je to u nesrazmjeru s našim snagama i mogućnostima ili nam se to samo čini. Međutim, možemo mi to savladati a i moramo, te se od nas očekuje a i sami smo obvezni sve "dovesti u red" da bi funkcioniralo. Međutim, tako plaćamo "skupu cijenu" za sve to, a da i ne znamo. S jedne strane, neki će početi pušiti ili će povećati "dozu", poneki piti, neki pak osjetljivi, razdražljivi, nesigurni, osorni, pobjeći će u "jelo", javit će se neizbježno nezadovoljstvo samim sobom, impotencija. Da li treba reći, evo nesanice. Međutim, poštujući sve te napore koje imamo dnevno, ipak će biti bolje da izbjegnemo metode "olakšavajućih faktora". Da li svugdje baš moramo autom? A zašto liftom? Pođimo pješice do kata gdje smo se uputili. Toliko smo se visokom tehnologijom "razmazili", da s fotelje biramo TV programe, a da ne bi "sačuvaj Bože", ustali.