„…govor za proslavu je bio potpuno neprimjeren trenutku, pa sam izviždan…“  Je li to izjava kakvog glumca koji je pomiješao tekstove, pa je usred tragedije izrecitirao komični monolog? Ne, to je bio naš ministar. Odrasla, odgovorna osoba, koja je vodila naše gospodarstvo. Nije ni čudo da smo u krizi


Citat iz naslova izjavio je bivši ministar gospodarstva, Polančec. Prijeti mu izdržavanje desetomjesečne kazne i sada razmišlja o razdoblju u kojem je napravio krive poteze. I dolazi do zaključaka… Možda nisam bio tako bistar…

Sjećam se kada je 2005. godine, na praznik rada, bio izviždan na sindikalnoj proslavi u Maksimiru. Ljudi su jeli grah. On je govorio. Ljudi su mu zviždali. On je i dalje govorio. Izgledao je kao potpuna budala. To je bilo na Dnevniku. Na televiziji. Sigurno je, kada se vratio doma, pogledao snimku. Što li je tada, 2005. godine, zaključio?

-          Vidi me na televiziji. Oni zvižde. A ja i dalje govorim.  Uopće se ne obazirem. Neki mi govore da sam marioneta. Ali, ne. Oni su samo ljubomorni na moj uspjeh. Vidi ti te poze. Vidi ti tu moć. Protivim se utjecaju mnoštva. Za koju godinu mogao bi biti premijer. Ili kralj. Ili car. Kao Julije Cezar.

Sada, sedam godina poslije, pred istim tim narodom koji mu je zviždao, izjavljuje da je bio naivan. Ono što je meni bilo posebno zanimljivo je to da on govor iz 2005. uopće nije napisao. Nije ni nadgledao njegovo pisanje. Nije dao neke osnovne natuknice, pa da PR stručnjaci slože ostatke. Koje bi on kasnije, eventualno,  prekontrolirao. On je govor dobio.  Kako sam kaže: „…govor za proslavu je bio potpuno neprimjeren trenutku, pa sam izviždan…“

I tako je ministar gospodarstva, poput kakvog glumca, došao pred publiku s papirom u ruci. Da ljudima kaže nešto u što ni sam tada nije vjerovao.

Čak i glumcu treba neko vrijeme da se uživi u govor i riječi koje mu nisu previše bliske. To je zahtjevan proces proučavanja misli i intencija govora, stilskih figura. Određivanja mjesta za strateške dramske pauze. Poglede. Geste. Neki glumci čak odbijaju uloge u koje se ne mogu uživjeti. Ako su neprimjerene.

 „…govor za proslavu je bio potpuno neprimjeren trenutku, pa sam izviždan…“

Je li to izjava kakvog glumca koji je pomiješao tekstove, pa je usred tragedije izrecitirao komični monolog? Ne, to je bio naš ministar. Odrasla, odgovorna osoba, koja je vodila naše gospodarstvo. Nije ni čudo da smo u krizi.

Glumac shvati da nešto nije u redu istog časa kada bude izviždan. Našem ministru gospodarstva za to je trebalo 7 godina. Ali, to nije ništa. Zamislite koje su tek budale stanovnici te države gdje je ovaj držao govore?

Nakon što je političar profesionalac i glumac amater potpuno zabrljao na javnoj pozornici, gospođa koja mu je dala tekst rekla mu je da nazove šefa i ispriča se: . „Moraš hitno nazvati šefa i ispričati mu se, to se nije smjelo dogoditi.“ Redatelj proslave, inače doktor teatrologije, dr. Sanader, bio je jako nezadovoljan.

-          Pa kako si to govorio?!
-          Onako kako je napisano.
-          A, jesi li se uživio? Govorio sa žarom? Mahao rukama?
-          Ne, samo sam pročitao.
-          Ma, ti nisi nikakav ministar! Sedamdeset posto komunikacije je neverbalna komunikacija. A ti si samo čitao!
-          Pa, trebali ste mi dati upute.
-          Jesi političar ili nisi?!
-          Pa, jesam.
-          E, jesi budala.
-          Nisam budala.
-          Tek onda jesi. Naučit ćeš.  Dobro, odi sad vodi gospodarstvo. Više nećeš držati govore.