Gledam na TV pustolovnu emisiju o životinjama. 13 pijavica odlučilo se zalijepiti za tijelo građana Hrvatske. Ali Hrvati imaju sreću u nesreći. Od tih nesretnih trinaest, oni moraju izabrati samo jednu da ih siše. Zanimljiva priča… Nemoj ti nama, mali, pričat gluposti, predsjednik je časna funkcija! Ja ne mogu vjerovati sam sebi kad gledam ta mala crna tjelešca koja se jedva mogu nazvati živima. Oni se lupaju u svoja kržljava prsa i nazivaju vođama naroda. U njihovim velikim ustima, a to je jedino što pijavice imaju, nazire se velika crna provalija, hladna i duboka. Iz tih rupetina izlazi, iskače sluzava ljepljiva slina koja se proljeva po ušima ljudi. A ona je ljudima slatka, zovu je medom. I pojačavaju ton, jer ne čuju dobro. Ajde, ne pričaj gluposti, nemaš ti pojma o politici! To što ti zoveš slinom, čista je retorika! Sada je savršeno vrijeme za, da citiram jednog poznatog pjevača, bacanje televizije kroz prozor. Rekao je Eric Burdon iz Animalsa da je iskopčamo i jednostavno-gurnemo van. Kakve li divote! Ako budemo imali sreće, možda padne na neki božićni jumbo plakat i razdere ga u komadiće. "A danas, dragi gledatelji imate prilike upoznati se sa…." TRES! Danas, dragi Vi…upoznati ništa. Tiha noć… Nije li to svrha?...Tišina i mrak. Bacili ste je. A evo, ho-ruk…TRES! Bacio sam je i ja. I, kako ste? Malo nervozni, priznajte. Nije bila jeftina. A tek ste je nedavno kupili. I sada se kajete, žao vam je. Gledate dolje, žalosno-propuštate Milijunaša. Ne gledate Mariju, Dnevnik, Latinicu, Prijatelje, veliku braću. Jure ispred vas sva ta nasmijana lica. I ostajete sami. Ostala je rupa. Čime ćemo je popuniti? Stavite tu jednu biljku. Tako. Sada je malo bolje, zar ne? Dok stavljate, čujete buku iz susjedovog stana. Predsjednički kandidat R. izlaže svoj program. Obećaje da će biti pošten, marljiv, radin, pristojan. Obećaje da će pustiti kosu i da će smršaviti. Obećaje da će se školovati. Obećaje… Dosadan je. Vama je puno bolje. Bacili ste televiziju kroz prozor! Uzimate novine. Listate. Kandidat K. uvjerava da će ženama biti bolje, da se penzioneri da se zdravo hrane. I da je K pravi izbor. Joj, užas. Sada to dobro vidite. Pa K je glup. Gužvate papire… Večer tako sporo prolazi. Bez televizije, tako sporo… Liježete. Razmišljate. Što ćete sutra raditi? Mogli bi…ono….ono što ste htjeli…. Ustajete, ožednili ste. Punite čašu čistom vodom iz slavine. Umačete prst. Divota. Znate što? Hajde izađite van. Znam, hladno je! Pa što? Obucite se. Ionako je unutra dosadno. Sada kada nema gospođice T, doma je tako dosadno. Oblačite jaknu. Stepenice. Brrr. Nos je prvi na udaru. Pokrivate ga rukama. Pušete. Trljate dlanove. Skačete. A onda u šetnju. Ispred vas veliki kandidat M. Jako je veseo. On je voljen. I on vas voli. On bi najradije…On je jadan. Idete dalje. Zagrijali ste se i, ustvari, baš vam je dobro. Ej, ti! Ne govori ljudima da je M. jadan. Ti si jadan! Prestani! Za vrijeme trčanja niste razmišljali o ničemu. Jeste li toga svjesni? O ničemu. Samo ste trčali. U mraku. Vraćate se doma. Da, dragi Vi, nemate kondicije. Sada to dobro vidite. Uspuhali ste se. Hej, kada ste već tu, možete pogledati imate li pošte. Otvarate mali poštanski sanduk. Dva letka. "Sretni blagdani: Kupite mehaničku spravu za vježbanje." Samo se osmjehujete. Kakva glupost. Pa upravo ste trčali... Bacate papir u smeće i gledate drugi letak. Na njemu je ozbiljno lice kandidata Đ. On nije kao ostali. On bi svoj posao doista radio. I radio bi za dobrobit svih. I radio bi…Da ne znate tog Đ. možda biste mu i povjerovali. Ali on već 10 godina ne radi ništa. Smijete se na glas tom ozbiljnom neradniku koji bi radio. Iza vas ulazi susjed. Čuo vas je. -Smijali ste se? -To je zbog Đ-a, kažete. -Smiješan mi je. - Je, imate pravo. I zato ću ja glasati za Ć. On iza sebe ima neke uspjehe, a pritom se i šalio. Takav nam treba. Za EU. Klimate glavom, kako bi razgovor priveli kraju. A onda se uspinjete. Otključavate vrata. Vješate jaknu, skidate tenisice, uvaljujete se u fotelju. Uzimate daljinski upravljač. 1. Ništa. 2. Ništa. Gledate u mjesto gdje je trebala biti televizija. Biljka… Kako?...Pa da! Sada ste se sjetili. Televiziju ste bacili! Bili ste ludi. Otvarate prozor. Bacate i daljinski. Više vam ne treba, zar ne? A što ćete sada, kad je više nema? Odlučujete da idete ranije spavati. Da se naspavate i napravite…ono…o čemu ste razmišljali. Laku noć. I, dopustite da budem prvi koji će zaželjeti…dobro jutro.