Najčešći karcinom probavnog sustava je karcinom želuca. Javlja se 12-24 slučajeva na 100.000 stanovnika (godišnje novih slučajeva), u nas. Znatno se češće javlja u muškarca, nego u žena. Češće se javlja iza 40-te godine. U zadnjem desetljeću uočava se statistički određeni pad učestalosti javljanja karcinoma želuca, u odnosu na druge karcinome probave (npr. jednjak i debelo crijevo). Najčešće se radi o tzv. adenokarcinomu, dok su takozvani rani scirusni karcinom i medularni karcinom znatno rijeđi (do 5%). Prema razvijenosti, odnosno raširenosti tumora, razlikujemo rani karcinom (ograničen na sluznicu i podsluznički sloj stijenke... mukozu i submukozu), te uznapredovali karcinom, gdje je proces prošao kroz mišićni sloj stijenke. Po izgledu karcinom može biti u razini sluznice, ispupčen iznad razine sluznice, te ispod razine sluznice. Cilj moderne medicine je dijagnosticirati rani karcinom želuca. Tada kirurška i ostala terapija imaju šansu postići izlječenje pacijenta, što je još uvijek dosta rijetko (10-15 % pacijenata preživi 5 g od operacije). Od ukupno operiranih pacijenata sa ranim karcinomom želuca, čak 90 % preživi 5 g od operacije, što je izvrstan uspjeh terapije. Kako dijagnosticirati rani karcinom želuca? Odgovor glasi samo ranim indiciranjem gastroskopije, kod praktično svih želučanih tegoba, te pri gastroskopiji bioptiranjem svih promjenjenih dijelova sluznice. Dakle masovna primjena gastroskopije sa biopsijom može radikalno povećati broj izlječenih sa karcinomom želuca. No u nas se još uvijek nedovoljno indicira gastroskopija. Još se uvijek prečesto koristi RDG za pregled želuca, što je objektivno insuficijentna metoda za dijagnozu ranog karcinoma. Zato se još uvijek u nas prečesto postavlja dijagnoza uznapredovala karcinoma, kada je terapija bitno manje uspješna. Naime uznapredovali karcinom je u pravilu dao metastaze (lokalne ili udaljene) što praktično onemogućava uklanjanje ukupne tumorske mase iz organizma, te terapiju čini kompliciranijom, složenijom i skupljom, a uza sve to manje efikasnom.