Već nekoliko godina zaredom na Delti se za vrijeme Karnevala postavlja veliki šator. Taj šator su Gradski čelnici zamislili kao veliko okupljalište maškara. U njemu bi se, zamišljali su, za vrijeme maškara održavali koncerti i ostale fešte i svi bi tu bili maskirani slavili do kasno u noć. Međutim, već nekoliko godina zaredom u tom šatoru na Delti nema maškara. Što se dogodilo? I što se događa? Koncerti i ostale fešte se i dalje redoviti održavaju i ljudi ih pohode u velikom broju. Ali nisu maskirani. Čak štoviše, na nedjeljnom koncertu Ede Majke u tom istom šatoru, na njegov spomen Karnevala prepuna dvorana odgovorila je negodovanjem i zviždanjem. Što se dogodilo. Zar Rijeka nije grad maškara? Ili ne vole kad o tome uživo priča Edo? Bilo kako bilo, koncert je, po pričanju posjetitelja, bio genijalan a Edo je nastavio... na opće oduševljenje. Slična stvar za zviždanjem dogodila se i na obilježavanju 25 Ri-Rocka u Dvorani mladosti 13. prosinca 2003, kada je okupljenima o rocku počela govoriti snimka riječkog gradonačelnika. Potpuni kaos i zviždanje. Što se dogodilo? Zar Rijeka nije grad rocka? Ili ljudi ne vole kada o tome priča Vojko? Bilo kako bilo, koncert je, po pričanju posjetitelja, bio genijalan, a snimka Vojka je bila... ugašena. Tako to uvijek bude zanimljivo na okupljanjima velikog broja ljudi. Odmah se vidi javno mišljenje. I nikakva propaganda i uvjeravanje tu ne može ništa napraviti. Ljudi se skupe i kada im se nešto ne sviđa, zvižde. Kada ih je malo, onda je nezadovoljstvo skup pojedinaca koji imaju pravo na svoje mišljenje, ali kada ih se skupi par tisuća... onda je to nešto drugo. Ja volim kada ljudi tako kažu ono što misle, bez obzira na to koliko ih pumpali i uvjeravali sa strane. Koliko god se gradska vlast trudila o Rijeci prikazati jednu sliku, građani nekako uvijek kažu suprotno. Recimo, gradska vlast neprekidno pokušava Rijeku prikazati velikim turističkim središtem. A posvuda se vidi da ona to nije. I da nema sadržaja koji bi privukli te imaginarne turiste. Onda se gradska vlast trudi Rijeku prikazati kao karnevalski grad u koji bi turisti dolazili zbog velike povorke. A opet, tko godi je bio u Rijeci na dan povorke, može slobodno potvrditi da su stranci prava rijetkost i da povorku gledaju uglavnom domaći građani koji se nadaju da će nekoga prepoznati. Na te argumente gradska vlast se brani velikim brojkama gostiju koji su kod nas dolaze sa svih strana svijeta i koji su popunili naše hotele. I da bi zbog njih trebali sagraditi još hotela po gradu. Međutim, svatko tko ima oči, može vidjeti da su ljudi koji spavaju po tim hotelima uglavnom gostujuće maškarane skupine, za koje se ne bih čudio da im je grad platio smještaj ili barem omogućio popust. A i svatko tko zna toliko ekonomije da može zbrojiti 2 i 2, zna da se ne isplati graditi hotele koji bi bili puni 1 dan u godini. Ustvari, da postoji neka navala gostiju koji žele spavati u Rijeci, već bi se tu našlo gomile ulagača koji bi hotele gradili i bez pomoći grada. Jer bi u tome vidjeli neki svoj financijski interes. Tko je pitao ljude da grade apartmane uz more? Gradska vlast? Ne, vidjeli su da tako mogu zaraditi. Ali, ovi na vlasti se i dalje trude ljude uvjeriti... da postoji... nešto što ustvari... ne postoji. Iako to svi vide. Žalostan posao: gledati bijelo a uvjeravati da je crno. Iako možda čak i sami vide da nije. Kakav je to konflikt u glavi. Kakav nesporazum. Kakvo vrhunsko zaglupljivanje. A to je potpuno smiješno i krajnje žalosno kada se podboči činjenicom da čovjek na zemlji živi samo jedanput. I da je svaka sekunda koju proživi, u tom istom času zauvijek izgubljena. A onda čovjek te bezbrojne sate i sate koristi da bi se pravio blesav. Da bi, primjerice, ljude koji su negdje došli zbog koncerta, uvjerio da su došli zbog maškara. Zbog čeka toliki trud, dragi Vi? I evo, mladi ljudi, i oni stariji, koji su došli slušati Edu, i koji bi ga došli slušati i prije i poslije Karnevala, izviždali i T-com kada glasnogovornik govori da ih voli i kao što izvižde političare čije lažno nasmijane glave stalno gledaju. ne zato što ih mrze, već, pretpostavljam, zato što su zasićeni. Zato što im je puna glava neprestanog ponavljanja nečega u što ne vjeruju i nečega za što znaju da je neiskreno i neistinito. A možda bi bilo i lijepo, kada bi se stvari samo pustilo da djeluju. Jer karneval je ustvari super stvar. Ako ga se pusti na miru... A sada na oglase!