- Daj meni 50 hektara Italije a ti uzmi 20 Slovenije. - Može, ako ti meni daš dio mora. - Ako ti dam mora, onda ti meni daj još 20 tenkova i 3000 vojnika. - Dam vojnike, ali ne mogu iskusne veterane. Mogu novaci? - Novaci su nesposobni. Oni su samo mamac za topove. - Možda, ali ih se da lijepo motivirati. I onda budu hrabriji nego bilo koji profesionalac. - Dobro, mogu oni, ali onda neka ih bude pet tisuća. I 2 psa tragača. - Mogu tartufari? - Što je to? - To su oni Istarski koji u šumi pod zemljom nađu gljive. - Daj i tartufare. - Dakle dogovoreno. I onda prelaziš na stranu saveznika? - Prelazim. Borit ćemo se kao junaci. - Jeste sigurni da znate protiv koga? Sada ste saveznici. - Znamo, znamo, ne brinite se. - A što ćemo s Piranom? Tu smo bili malo neprecizni… - To neka sami riješe. Ne možemo sve mi… Uostalom, koga briga za taj zaljev. Tamo ionako nema ništa. Ribe možeš na prste nabrojati a more nije za kupanje. Ajmo na janjetinu. Ionako će oni biti jedna država. Pa neka i ostane nerješeno. Nikom ništa. - A ako se slučajno jednog dana posvađaju pa raziđu? - Koga briga? Ha, ha, ha. - Tako je. Eh, eh, eh…. Znaš što? Kako će glupo izgledati smijeh na transkriptima! Milica, ajde tipkaj ovo ako možeš: Hi, hi, grrrr, ohoh, uh, he, he, beljjj! - Daj, nemoj se glupirati, sastanak još uvijek službeno traje. - Bee, hi, hii, ups, opa, mici, ha, ha, gili-gili, juhu, mic. - S kojim majmunima se ja dogovaram… Prestani!! - Ma daj, tko će ikada čitati ove transkripte? Staviti ćemo oznaku "tajno" zauvijek. Evo ti dokaz. Milica, piši ovo: Tito je zemljak. Churchill liže medvjeđu guzicu. Staljin ima malog pišu!!! - Ma jesi poludio? Strijeljati će nas zbog konspiracije! Poslati u Sibir!... Šta stvarno ima malog pišu? - Najistinitije. Ja vidio. - Vidio si Staljinovog pišu?! - I Titovog! - Nemoj muljat, he he... - Ajd' sad ozbiljno! Što ćemo s tim Piranom? - He, he, he. Malog pišu… Uh, uh, uh… Piranom? Gdje je to? Aha! Čekaj malo, a kako si ti vidio njihove piše? - Kladili se da će onaj tko ima većeg imati kontrolu u Jugoslaviji. Staljin bio siguran da će dobiti. Javili mu ruski špijuni da je pobjeda garant! Ali krivo su vidjeli. I našli se oni na sastanku i odjednom rekli da žele razgovarati u četiri oka. Generali odmah poslušali. A nije im ni teško palo kada je ispred čekao domjenak. Odmah izjurili van, kao da je bomba pala. Samo su mene zadržali unutra. Da budem svjedok. Onda su natočili konjaka, zapalili cigare, stavili muziku na gramofon. I ops!-gaće dole! Nisam trebao ni mjeriti, odmah se vidjelo. Da si vidio kako je pocrvenio. Staljin, mislim. Ne smijem više u Rusiju, da me ne streljaju. - Što ti imaš dogodovština iz rata… - Nagledao sam se ja svega. Zato i jesam pregovarač. I zato: Što ćemo s Piranom? - Pusti Piran, pričaj još! - Ajmo Piran riješiti pa ćemo kasnije pričati. Da Milica bez veze ne tipka. Već smo pri kraju papira. - Dobro. Onda ćemo ovako. Daj kartu. Ovo je Piran, a ovo je granica. - Ali tu se ništa ne vidi. Zamastio si od krumpira. Sad neće ljudi znat. - Ko' im kriv. Nek' se svađaju! Ha, ha, ha, ih, ho, he. Milice: točka.