Oj Bukvo bukvasta! Tvrda ti glava i tvrdo ti deblo. Pogledaj se-sva si tvrda i kriva. A vidi sada mene: vitka, snažna, mirišljava. Lijepa sam, bukvo. Lijepa. Kako me nerviraš, bukvo bukvasta! Zašto šutiš? Sram te je? Smiješ reći, hajde reci-dopuštam ti. Da nisi...Ljubomorna? TVRDOglava? Ha, ha... Ajde-reci berem riječ-barem riječ. Ništa...Šutiš. Oh, to si ti čitatelju. Kako si?... Ma nemoj?... Aha... I ja ponekad. Da... Nego, slušaj: Ma je li vidiš ti ovu bukvu? Pogledaj je. Već je godinama pokušavam natjerati da priča. Mutava bukva. Od svih stabala koje postoje na svijetu, ja sam izrasla pored mutave bukve. Pogledaj, sada ću joj se izderati na uho: Bukvo!!! Jesi vidio? Ni listom da makne. Što kaž...O, pardon, to ste Vi. Ja sam mislila da je čitatelj. Oprostite mi. Kako kažete da se zovete? Dragi Vi. Drago mi je, Dragi Vi. Ha, ha, ha! Razumijete foru-DRAGO-DRAGI. Ne? To je igra riječ...Ma ništa. A što vas je dovelo u šumu? Kako kažete-"pod razno"? Što to znači? Molim vas, nemojte tu bacati akumulatore! Aha-niste vi takvi, Vi to "za u oglas". Burza? Razumijem. Kupujete? Ne. Prodajete. Lijepo...A što konkretno? Ma ne, stvarno me zanima. Dobro, ako nećete reći, ne morate. Ne trebate se živcirati. Pogledaj bukvo tko nam je došao! Jedan Dragi Vi. Pozdravi ga. I, kako vam se čini ova bukva? Meni je užasna. Joj, oprostite, pa ja se uopće nisam predstavila. Potpuno sam zaboravila. Oprostite. To ćemo odmah ispraviti: Moje ime je Jela. Ja sam Jela.... Ha, ha, ha!! Razumijete foru? Jela-Jela. Ja sam stablo Jele, koje se zove Jela. Ha. Meni je to strašno smiješno. Drago mi je da ste ovdje, barem mogu nekome ispričati svoje šale. Ova bukva je tako...nehumoristična. Da sam ja čovjek, ja bi je posjekla. Zbilja. Nije to ništa okrutno. Samo smeta. A i kriva je, pogledajte. Evo ovdje, točno ovdje. Potpuno kriva. Bukvo!! Ništa. Kako kažete? Zato ste i došli? Pod razno... Kako me lijepo gledate. Lijepa sam, zar ne? Pogledajte mi grane. Pravilne. Duuge. Ha, ha, ha. Samo dajte, opipajte, ne morate se sramiti. Juhu-škaklja. Prestanite, škakljate me. Ha, ha, ha. Baš ste dragi. A pomirišite ih samo. Miris dobro pristaje predivnoj zelenoj boji, zar ne? Da, da, baš sam lijepa. Već idete? Aha, vi me želite pogledati izdaleka. Nije da se hvalim, ali moje mjere odaju savršeni stožac. Klimate glavom. Pa naravno, ja vam to ne trebam ni govoriti, vi prepoznajete lijepo drveće. Profinjeni ste, to se na vama odmah vidjelo. Niste kao ova bukva ovdje. Pogledaj Bukvo! Napokon je ovdje netko tko me razumije. Bukvo!! Ništa. Ova Bukva me sve više i više nervira. Mutava bukva. A tko zna-možda nije mutava-možda je gluha? U svakom slučaju-ima neku manu. Samo mirno stoji. Ali ja sam divna. Opala-Sjekira! Od kuda ste je izvukli? Ja je nisam prije vidjela. Znate, mene sjekire jako uzbuđuju. Ima u njima nešto što je, istovremeno smrtonosno i...divno. Ali-što će vam sjekira? Ne mislite valjda posjeći bukvu? Znate, ja nisam mislila ozbiljno kad sam rekla da bi je trebalo posjeći. Znam, ona je nesavršena, ali je zbog ne treba ubiti. Nekako sam je, kroz sve ove godine, zavoljela... Pravi mi društvo. Vi oštrite sjekiru. Slušajte, prestanite s time. Odmah. Gdje ste krenuli? Nemojte posjeći bukvu! BUKVO!! Ah, vi se vraćate. Drago mi je da ste se predomislili. Samo ste se šalili, zar ne? Znam ja vas, zafrkavate me. Ha, ha, ha. Oho-pa vi zamahujete prema meni! Ha, ha, ha. Divno. Kakva dobra šala. Priznajem, to me pomalo i uzbuđuje. Ha, ha, ha. Ali...Stanite. Ah! Prestanite! NE! Bukvo... BUKVO!! Pomozi mi!! Upomoć! Molim vas, stanite. Stanite, molim vas...Ubijate me... Nemojte više! Prestanite! Bukvo, čuješ li me? Luđače-ubijate me! UBIJATE!! Zašto?? ................................................... Oh, draga, tvrda, prijateljice, Umirem, lijepa, bukvo.