Evo, i u Rijeci su se pojavile nove stvari. Navitet za naše ljude, stogodišnja svakodnevica za razvijeni i ne tako razvijeni svijet. Kladionice. Uz loto, najlakši, najednostavniji, i najjeftiniji način do stjecanja bogatstva. Tako se barem prezentira. No, ovo je ipak nešto više od pukog pogađanja brojeva koji bi se mogli izvući iz bubnja. Loto može igrati svaka budala, a kladionice su ipak mjesta u kojima se skupljaju i nalaze pravi znalci. Jer, za klađenje treba biti pametan. Treba se pratiti sport i znati sve o njemu, treba logično i trevezno zaključivati. Ukratko treba imati sve one osobine za koje je prosječni muškarac našeg podneblja uvjeren da ih posjeduje. Nogomet je vrhovni bog među sportovima. Čak i oni, mekušci i kukavice, koji "ne prate nogomet" moraju znati neke osnovne podatke. Ne znati tko je, npr. Šuker, istovjetno je neznanju disanja. I neminovno odvodi u mrak. Oni koji su čitav život proveli pred TV-ekranima gledajući prijenose ili snimke svakakvih utakmica na Eurosportu konačno su pronašli smisao svoga života. Sada imaju cilj kojemu teže, i opravdanje za dosadašnji "sjedilački" način života. "Vidiš mama, zašto sam stalno gledao sport na TV, a nisam vani tražio posao. Jučer sam uložio 20 kuna na pobjedu Obale bjelokosti protiv Moldavije u rukometu i zaradio 300 lakih kunica. Da nisam 15 godina gledao i pratio događanja na sceni , i tako saznao sve o obje momčadi, tih novaca ne bi bilo". Kladionice su pustile korijenje na pravom tlu. Dakako, uspješnje su one i u ostalim dijelovima svijeta, ali naša lijepa, pognojeno je i preorano tlo spremno za sjetvu. Kronična besparica, manjak samopouzdanja i samopoštovanja jednog naroda, te veliki sportski potencijal i uspjesi, činjenice su koje jamče uspjeh. Gdje će ideja o brzom bogaćenju, ili barem o brzim i lakim injekcijama svježe dobivene love temeljene na "znanju i intuiciji" bolje cvasti, nego u području bez para. Da, došle su baš u pravom trenutku. Možda i ima i poneka dobra stvar koju su nam donijele. Puni smo onih koji znaju sve. Tj. koji misle da znaju sve. Ustvari, gotovo svi koje poznajem znaju sve, barem o nečemu. Ako o ničemu drugom, onda ili o sex-u, ili o sportu. Do sada su samo pričali o svojem znanju, iskustvu i spretnosti, a sada postoji mjesto i vrijeme na kojemu se ta bogomdana sposobnost može i iskušati. Govorim o sportu, dakako. Ona mjesta gdje se može iskušati ovo prvo, još uvijek su ilegalna. Dakle, dovedite svojega pametnog prijatelja u kladionicu, uvalite mu u ruke teško stečenih 10 kuna, i kažite-izvoli. Do sutra oću' 100. I svaki dan ako je moguće. Vjerojatno će nonšalantno odmahnuti rukom i drsko odgovoriti: "Ništa lakše od toga." Možda mu se i posreći, te koji put i dobije. No kraj je neminovan i predvidiv. Jednom će se dogoditi nešto neočekivano, i lova će nestati. Opravdanja tipa, utakmica je namještena, sudac je kupljen i sl. ne pale. Shvatiti će (ili ipak ne?) da je jedini način stalnog priljeva novca: stalni posao. No, u našim krajevima, nažalost, ni to nije slučaj. Čak je kod nekih ljudi veća mogućnost da će plaću osvojiti klađenjem, nego da će je, zarađenu, vidjeti na štednoj knjižici. To je najveća žalost. Kladionice se diče kako je isplata premija promptna i točna. Rijetka su poduzeća koja se mogu pohvaliti istim. Čak ni država, koja bi trebala služiti kao primjer, ne može ispuniti svoje zadatke. Što činiti? Kladiti se, ili se okaniti tog bezizglednog "mlaćenja slame". Svoje znanje treba dokazati. Svatko želi ispasti dobar u onome čemu je posvetio puno vremena i truda. Pa, ako je netko puno vremena (i truda) posvetio praćenju i razvoju igre moldavijskih rukometaša, zašto ne? I klađenje je igra.