Čitam u zanimljivostima da se Michael Jackson preselio u Bahrein i da je odlučio tamo ostati. Prodat će svoj ranč Neverland i zauvijek živjeti izvan Amerike koja ga više ne prihvaća. Nakon što je jedno vrijeme bio simbol njihove glazbe, sada glavom bez obzira bježi trajno obilježen kao pedofil i perverznjak (iako je na sudu proglašen nevinim). Slično je napravio i Charlie Chaplin, kada ga je zemlja koju je nasmijavao proglasila nacionalnim neprijateljem, rušiteljem sustava. Nakon što su mu zabranili ulaz u zemlju, otišao je u Švicarsku i više se nikada nije vraćao. A neki dan, dok sam šetao prirodom, i ja sam svjedočio jednom takvom scenariju. Iznad mojih glava, glasno gačući, proletjelo je veliko jato divljih pataka koje su, pokupivši samo najnužnije stvari, bježale na jug pred velikim čišćenjem. Naši susjedi ptice, koji su ukrašavali naše ribnjake i močvare, preko noći su se pretvorili u najveću prijetnju opstanka čovječanstva. I sada lete u sigurnost. Vojska ljudi je, zbog njima nepoznatog razloga, napala pernati narod i istrebljuje ga do posljednje ptice. Ljudi to zovu eutanazija, ali patke dobro znaju o čemu se radi. Njihove rođake, kokoši, u velikoj su opasnosti. Ljudima sjaje oči dok izgovaraju: - Bolje one nego mi! - Ne smijemo imati milosti! - Sve ih treba pobiti! Na ulaze u do jučer mirna sela postavljaju se barikade, ulaze specijalci, obilaze kuće i puškama s prigušivačima ubijaju čitave obitelji peradi. Žrtve pokolja noću se zakapaju u tajnim masovnim grobnicama iskopanim na obližnjim livadama. Samo amaterske snimke svjedoče o ovim mučnim događanjima. Novinarima je pristup zabranjen. Igrom slučaja istraživao sam rat u Hrvatskoj, posebice u Vukovaru '91, pa sam imao prigodu gledati stare snimke rata nastale u tom razdoblju. I sada kada gledam pokolj ptica... nevjerojatna sličnost. Terminologija, propaganda, stvaranje atmosfere straha... No, iako slično - ptice ipak nisu ljudi. Zato ih se ubija bez ikakve grižnje savjesti, bez obzira jesu li bolesne ili nisu, jesu li "civili" ili "vojna lica". Snimke zavrtanja vratova normalna su stvar na Dnevniku. Preventivno ubijanje - to je normalno - to se mora - to su, na kraju krajeva, ipak samo životinje... Slično kao i kod preventivnog ubijanja, gdje mašinerija smrti temeljito obavlja svoj posao, ne pitajući se je li priklana životinja bolesna ili nije, ponaša se i propagandni stroj. Gdje god netko nađe nekakvu uginulu pticu, fotografira ju i njen leš odmah završi na naslovnici. Je li bolesna ili nije, to uopće nije važno. Bitno da je naslovnica šokantna. Krvavi iscjedak iz kljuna! Mrtav galeb na balkonu! Uginuli vrabac! Sve što je ptica i što je mrtvo predstavlja ekskluzivnu vijest. Dok opet neka američka zvijezda ne pokaže sise. Nakon afere s Jacksonom, gdje je nevin čovjek praktički javno linčovan, postalo je jasno da sa ljudima koji strahuju nema šale. Spremni su na sve. Krave su doživjele (ili bolje - domrtvjele) svoj dio kolača. Poklano ih je na tisuće. Zbog čega? Da citiram jednog mog prijatelja: "Što je s kravljim ludilom? Gdje je nestalo? Gdje je ta velika prijetnja?" Sada su na udaru ptice. Sutra - tko zna koji nesretnik? Sreća za selice da im je prirodno vrijeme za odlazak u toplije krajeve. Možemo reći - Majke Priroda ih evakuira. Njihove rođakinje, kokoši, nažalost, ne mogu letjeti. Iako su stoljećima bez prigovora svoje i živote svoje djece polagale na oltar ljudske kuhinje za dobrobit golih majmuna, jeli splačine hormona i antibiotika te bile ponizni robovi i zatvorenici, gospodari ih sada istrebljuju bez milosti. Nitko se nije sjetio proizvoditi cjepivo i za njih.