Svaki put kada veliki broj građana sudjeluje u nečemu sa svojim kapitalom ili jednim njegovim dijelom, to je izvrsna prilika i za diskusiju koliko se uopće kapitala nalazi u rukama građana. Tako je bilo i kad se prodavala INA, i u vrijeme kad je bilo najviše privatizacija, pa kasnije kad je euro zamijenio njemačke marke, talijanske lire i ostale valute... Danas, kad svi pričaju o HT-u ne čudi da se počelo pisati i o tome koliko je novca građana u dionicama i ostalm oblicima ulaganja. Dionice Telekoma su prvi dan nakon uvrštenja na burzu skočile preko 40 %, a 370 tisuća građana koji su upisali dionice HT-a se može pohvaliti da ima gotovo upola više novca u tim dionicama trenutno nego je platili kod upisa. U tisku se piše o tome kako građani kupuju dionice HT-a iz različitih izvora, neprijavljenih zarada i štednje 'iz čarapa', iz kapitalnih prinosa, novcem iz fondova i banaka, a na zadnjem su mjestu plaće kao izvor financiranja, bar prema istraživanju mjesečnika Banka o bogatstvu građana. Spominje se isto tako kako su Hrvati vlasnici nekretnina vrijednih 840 mlrd kuna, kako je tržišna vrijednost njihovih dionica krajem lipnja iznosila je gotovo 44 milijarde kuna, u investicijskim fondovima imaju 15 mlrd kuna, a procjenjuje se da će do 2009. čak 32% svojeg bogatstva ulagati u dionice, 28% u mirovinske fondove, 15% u osiguranja, dok će samo 7% imati u gotovini i na štednji. Ekspanzija hrvatskih financijskih tržišta i institucija, osobito fondova, te broja građana koji ulažu u dionice, zadnjih je nekoliko godina dovela je do značajne promjene u strukturi financijske imovine stanovništva. Prema ranije spomenutom istraživanju između 2002. i 2006. godine gotovina i bankovni depoziti povećani su 44 posto, dok su ulaganja u otvorene investicijske fondove povećana za gotovo 15 puta, u dionice za 7 puta i životna osiguranja za 2,5 puta. Dakle, značajno raste količina kapitala kojom građani rapolažu, ali što je još zanimljivije, dolazi i do sve naglašenijeg trenda ulaganja kapitala u agresivnije financijske instrumente poput dionica i investicijskih fondova, u odnosu na depozite i osiguranja. Ipak, kako na razini države nema centraliziranog oporezivanja imovine, ni jedinstvenog i pouzdanog registra imovine iz kojega bi se jasno moglo odrediti što svaka osoba posjeduje, navedeni podaci su samo procjene stvarnog stanja i upitno je koliko su blizu pravim podacima. U samom časpopisu Banka se čak navodi da prema podacima Porezne uprave najveće dohotke u 2007. u Hrvatskoj su imali pekari i odvjetnici, što baš i nema veze s ovom pričom, ali samo potvrđuje kako su procjene ipak samo procjene...