Uhvaćen je bradati Radovan. I to na ljeto, u dosadno doba godine. Odlična stvar za prodaju novina. I za gledanje televizije. A kada je tako dobro počelo, zašto završiti. Svaki tjedan treba iskrsnuti nešto novo. Nepoznati detalji iz života. Prodaja mora ići dalje. Interes se mora podražavati i podržavati. Nažalost za medijske kuće, shvatili su to i "obični građani". Intervjue više ne daju olako. Zašto bi se drugi bogatili na stvarima koje oni znaju i govore? Ako se već drugi bogate, zašto i oni ne bi dobili svoj dio kolača. Mediji odavno nisu sredstvo za prenošenje informacija, nego prije instrument za zarađivanje novca. Informacije su nuspojava. I građani sve teže pristaju da budu sadržaj koji će puniti tvornice novca. Ako banke daju kamate zato što operiraju s vašim novcem, zašto isto ne bi radili i mediji, kada manipuliraju sa snimkama. Primjerice, TV ankete…
 - A sada, dragi gledatelji, da čujemo što ovaj građanin misli…Što mislite?
 - "Ovaj građanin" ne misli. Ako mi date 100 eura, mislit ću.
 - Opaka igra,  građanine. Evo, naš sponzor vas nagrađuje sa poklon bonom u protuvrijednosti-stotinu eura!(pljesak). Recite nam sada-Što mislite?
 - Mislim. Svakako mislim. Osjećam. Ooo, kako mislim! Ali…neću vam reći ŠTO.
 - Ne. Osim ako mi ne date 100 eura. Za intervju. Onda ću vam točno reći ŠTO mislim.
 - Još stotinu eura?
 - A za 200 ću promijeniti mišljenje. Pa ću misliti kako vaš sponzor hoće da mislim. Uostalom, tko je vaš sponzor?
 - Banka "Mi vas volimo najviše na svijetu" iz Austrije. (pljesak)
Vlasnik stana u kojemu je živio Radovan Karadžić traži 100.000 eura za prava snimanja. A slično traže i sve ostale osobe koje bi mogle "začiniti" priču o haškom bjeguncu. Televizijske kuće se nećkaju. Puno je. A opet, koliko bi samo mogli zaraditi: "Ekskluzivno!!!! Jedini imamo fotografije skrovišta Monstruma sa Balkana. Strahovitog i nemilosrdnog doktora Dabića, poznatijeg kao Radovan K. Kako je živio i gdje se skrivao, pogledajte i pročitajte samo kod nas."
 - Gospođo Milka, tako nekako mislimo imati naslov. Evo vam vaših tisuću eura: Recite, što znate o vašem susjedu, Radovanu Karadžiću.
Susjeda Milka: "On je izgledao kao dobar čovjek. Čuvao mi je dijete. Sada kad se sjetim, gdje mi je pamet bila…"
 - Gospođo Milka, pa može to i malo dramatičnije. Dajte, platili smo vam…
 - Dobro, u redu…Pokušati ću ponovo. 
Susjeda Milka: “Čudan je bio. Imao je neko zlo u pogledu… Dobro?”
 - Može još malo. Pojačajte to zlo.
 - Opasan je bio. Svi su ga se bojali. Bolje?
 - Još!
 - Bio je surov. Maltretirao je susjede…
 - Još!
 - Iz stana su mu se stalno čuli krikovi i vriskovi.
Radio je strašne eksperimente.
 - Još jače!
 - Ubijao je po selu. A svi su šutjeli od straha.
 - Takvog smo već imali. Dajte jače!
 - Klao je mesarskim nožem. Hmmm…
 - To! TO!
 - Motornom pilom je rezao glave. Ubio je cijelo selo. I mene je ubio. Pa me oživio. Onda me mučio. I opet ubio. Pa oživio. Ali sam nekako uspjela pobjeći…