A što ćemo mi korumpirani? Nismo ni mi baš malena brojka. Mislim da bi trebali osnovati svoju stranku. Jer, ova sadašnja se pokvarila. Pa, vidi što nam sadašnja predsjednica govori: „E, sad je DOSTA. Vrijeme je da kažem cijelu istinu o svojim protivnicima.“ Jel' ona poludjela?
Tko će biti novi predsjednik zajednice demokrata Hrvatske? To je pitanje koje nekako više muči medije nego obične građane. Ali, učestalim ponavljanjem, stvoreno je i zanimanje kod javnosti. Ili ste zbilja mislili da se javni interes stvara obrnutim putem? Nakon što sam par puta naletio na kandidate za predsjednika donedavno vladajuće, a danas najjače oporbene stranke, i ja sam se zainteresirao za borbu. Ne zanima me toliko tko će pobijediti. Niti koliko je tko jak. Već čisto - što pričaju.
Vrlo je zanimljivo kako gotovo svi kandidati stranke, čijem bivšem predsjedniku se sudi zbog korupcije, kao glavni argument za njihov izbor navode snažnu borbu protiv korupcije. Možda takva retorika i može funkcionirati na državnim izborima za Sabor, gdje glasaju svi građani ove države. Veliki broj građana sasvim sigurno želi živjeti u državi koja se protiv korupcije bori snažno. No, ovdje se održavaju unutarstranački izbori. Glasaju izaslanici iz svih županija. Dakle, članovi stranke.
Koliko iz svog iskustva poznajem rad ove organizacije, nisam siguran da je snažna borba protiv korupcije dobar plan za mobiliziranje članstva. Prije bi prošlo nešto kao: „Napravit ćemo da bude teže otkriti korupciju.“ Ili jedna parola poput: „Korupcija, tuđe nećemo - svoje ne damo.“ Ovakav način nemilosrdne borbe protiv korupcije mogao bi zbilja uplašiti dobar dio članstva.
- Majke ti, što oni stvarno misle to, ta borba protiv korupcije?
- Ma nije, to je samo za medije i javnost. Nije to za nas.
- A kako nije, to su naši izbori.
- Al' moraju tako govoriti, svijet se mijenja. To je k'o kad papa kaže da je za mir u svijetu. A imaju dionice tvornice oružja.
- A za koga da ja onda glasam? Za one koji su protiv korupcije?
- Pa da.
- A što ako stvarno budu protiv korupcije?
- Ma neće…
- A ako budu? Pa otkriju da mi sin radi kod tetke u javnoj firmi? I da sam dobio posao na namještenom natječaju. I da sam jednom…
- Ma nemoj paničarit. Neće.
- A što neće? Vidi kako su se Ive riješili. Znaš što, dođe mi da se ispišem iz ove proklete stranke.
- I gdje ćeš onda? Pa sve stranke se sad bore protiv korupcije.
- A što ćemo mi korumpirani? Nismo ni mi baš malena brojka. Mislim da bismo trebali osnovati svoju stranku. Jer se ova sadašnja pokvarila. Pa, vidi što nam sadašnja predsjednica govori: „E, sad je DOSTA. Vrijeme je da kažem cijelu istinu o svojim protivnicima.“ Jel' ona poludjela? Kako dosta? Kakvu cijelu istinu? Mislim, ja za nju sigurno neću glasati. Nismo se mi tako dogovorili.
- A za koga ćeš onda glasat?
- Mogu ti reći da mi je jako teško. Ovo su jako teška vremena za našu stranku. Od kad je počela ta borba protiv korupcije, nikako nam nije lako. To je promašena strategija, kažem ti ja. Treba se vratiti počecima. Treba se vratiti od kuda smo počeli. Prvom predsjedniku. Moramo ispočetka, jer, ako ovako nastavi, svi smo propali.
Zbilja je zanimljivo slušati njihova prepucavanja. Optuživanja. Čitanja između redaka. To je borba na život i smrt. Na vrhu će biti mjesta samo za jednoga. Ili jednu. Ostali padaju u borbi protiv korupcije. Ostali nisu bili dovoljno jaki ili dovoljno mudri. Nisu imali dobar program. Nisu znali privući biračko tijelo. A, to tijelo zna prepoznati opasnosti. I prilike.
