Jedno od, u Hrvatskoj još uvijek gotovo potpuno nerazvijenih područja, vezanih za dioničarstvo i tržišta kapitala jesu i lombardni krediti. U našoj zemlji itekako je velika potražnja i potreba građana, ali i pravnih osoba za kreditima. Lombardni su krediti vrste založnih kredita kod kojih kao osiguranje povrata pozajmljenog kapitala služi založno pravo na vrijednosnim papirima. Dakle, vlasnik određenog vrijednosnog papira (recimo da su u pitanju dionice budući da su one najviše zastupljene među našim stanovništvom), može pomoću njih pribaviti određeni iznos kapitala. Jedan od načina jeste da te dionice proda i time dođe do novca. Međutim, ako želi i dalje biti dioničar tog poduzeća dakle ako ne želi prodati dionice, tada je jedan od načina i njihov zalog radi dobivanja kredita. U slučaju da se kredit ne vrati, vjerovnik, odnosno osoba koja je dala kredit naplatu vrši tako da dionice koje su založene u njegovu korist proda aktiviranjem založnog prava koje postoji na dionicama. Na taj način namiri svoje potraživanje koje dužnik nije podmirio. Založno pravo se kao teret nad dionicama knjiži u knjizi dionica kao mjestu gdje je evidentirana svaka transakcija, odnosno gdje su upisani svi dioničari. Od kada je tu ulogu preuzela SDA stvari se još dodatno olakšavaju. Isto tako prilikom kupnje dionica potrebno je obratiti pažnju na Izvod iz knjige dionica. I to ne samo da li je svježeg datuma, a radi sigurnosti da dionice nisu u međuvremenu prodane, već i radi utvrđivanja da nisu dionice slučajno založene. Dionice koje su u zalogu ne smiju se prodavati, budući da njihov novi vlasnik može ostati bez njih ako prethodni vlasnik koji ih je založio ne plati svoje dugovanje. Zalog dionica je prilično zgodno rješenje jer i dalje dioničar ima sva prava koja bi imao i inače osim mogućnosti prodaje, znači imao bi pravo glasa, pravo na dividendu i sl. U novije vrijeme u Hrvatskoj se pojavilo više raznih štedionica i štedno-kreditnih zadruga koje su počele odobravati kredite na bazi zaloga vrijednosnih papira. Jedan od preduvjeta je da dionice budu likvidne dakle da se mogu u svakom trenutku prodati, jer u suprotnom kredit neće biti odobren. Ako je dionica likvidna tada kreditor obično odobrava kredit u iznosu od 50-60% tržišne vrijednosti založenih dionica. Time se osigurava naplata potraživanja i u slučaju pada tržišne cijene. Ipak i dalje postoji rizik kreditoru ako cijene na tržištu padnu više nego što je ta razlika od cijene do odobrenog iznosa. Tada se takav rizik i naplaćuje odnosno kompenzira visinom kamatne stope koje je od 2.5% mjesečno pa na više. U zadnje se vrijeme ipak i na tom planu neke stvari kreću najbolje. I neke bake pokazuju interes za takvu vrstu poslovanja, odnosno kreditiranja. Naravno, brokeri i investitori od svega toga mogu samo profitirati, ako već ne u količini kapitala koji će zaraditi, onda barem u različitosti mogućnosti koje nam stoje na raspolaganju.