- Neš' ti vrućine. Dva mjeseca se pržimo! Pa kada će više ta kiša!? A tjedan dana kasnije… - Neš' ti kišurine. Tjedan dana se močimo! Pa kada će više to sunce!? Gledaju ljudi u nebo i negoduju… Ne valja! Spuste pogled na okolinu: Ne valja! Bulje u oblačni dan-tmurno… A uokolo, po reklamama, nasmijani mladići i djevojke, u predivnom zalasku sunca. Penzioneri koji uživaju u zasluženoj mirovini, u predivnom zalasku sunca. Auti u predivnom zalasku sunca. Godišnji odmori koje ste sanjali i koji čekaju samo vas, palme u predivnom zalasku sunca. - Pazite kuda hodate! Lokva! Pseće govno! Kolika je velika razlika između svijeta koji je oko nas i svijeta koji se kao uzorak i predložak nudi na reklamama. Na nijednoj reklami nisam vidio pseće govno. A toga ima puno više nego nasmijanih penzionera. Ono je na papiru, iz školovane mašte marketinškog stručnjaka, nedostižni snovi koji moraju biti nedostižni. A stopalo škropoće u razmočenoj cipeli koja škripi dok hodate gradom. Škripi! Jednino što vas može izvući iz ove neugodne situacije je neka brza lova. Sporom lovom, mjesečnom plaćom, nikada se ne može kupiti ništa sa velikih jumbo plakata. Pa ni pristojna obuća. Ali, kako do brze love? Kriminal je previše okrutan. Jurnjave, čarape na glavi... To je više za mlade. Preostaje mi čekati da se ovo malo što zarađujem nakupi... Marljivo prikupljam novac. Štedim. Kao i moj susjed. I tetka. Ali za to trebaju godine! Kada bi mi barem netko dao odjednom, jaču dozu, pa neka on čeka da se pomalo sakuplja. Ja nemam vremena za čekanje. Meni TO treba odmah! I naravno da postoji rješenje: Krediti! Krediti! Tek sada primjećujem koliko ih ustvari ima. Magično rješenje za sve probleme. Kao neka tableta koja trenutno ublažava bol. Doktor upozorava "Znate, to će možda imati posljedice za vaše zdravlje u budućnosti… Ako uzimate sada, za nekoliko godina moglo bi vam se dogoditi…" - Ma pustite godine, mene sada boli! Dajte, uštrcajte to u mene! Banke, koje rastu kao pognojene gljive mutanti poslije radioaktivne kiše, vrište doslovno sa svakog ugla u gradu. Dileri kredita… Nevjerojatno koliko u ovome gradu ima banaka! U svakoj nasmijane službenice čekaju da vam daju novac. Neku tuđu štednju. Vašeg susjeda, naprimjer. Brzi, gotovinski, kakvi god hoćete. Prelistajte Burzu, ima ih i unutra. Brza lova. I naizgled, laka lova. Uzmeš sada a otplaćuješ godinama. Sada-to je uvijek nešto blizu, nadohvat ruke, potrebno. Auto, stan, palma… A otplaćuješ godinama…-to je udaljeno, to se uvijek može, za to ima vremena, to će se lako uz malo truda. Sve se može kroz godine. Vrijeme liječi sve rane... Godine su tamo daleko, iza brda, u zalasku sunca. Koračamo polako ali sigurno u taj zalazak: šljop, šljop, šljop…