Krivnja je poput vjernog psa koji uvijek zna put kući. Baciš ga iz aviona - on leti. Gurneš ga u Savu - on pliva. Umre - on ponovo oživi. I veselo maše pred vratima središnjice
„Da nam je naći kakvog neprijatelja“, razmišljaju pripadnici vladajuće stranke. „Bilo kakvog… Ne treba biti čak ni nešto osobito opasan. Samo da bude - neprijatelj. Samo da bude Krivac. Nešto slično onome što se spaljuje za karneval. Nekoga tko je odgovoran za sve. I nekoga koga ćemo moći optužiti, spaliti i baciti u Savu. I nakon toga bi sve trebalo biti u redu. Krivac je uklonjen i mi možemo nastaviti dalje. Imali bismo opravdanje. Krivnja bi konačno nestala.“
No, to im nikako ne uspijeva. Do sada su to već napravili nebrojeno puta. Krivca i neprijatelja su spalili, ali Krivnja je preživjela i vratila se. Nekako se odlijepila od Krivca u zadnjem trenutku.
Što god pokušali, i kako koga kod odbacili, krivnja se uvijek nekako spasi i vrati natrag. Krivnja je poput vjernog psa koji uvijek zna put kući. Odvedeš ga u Kinu i optužiš Kineze za sve, a on se vrati. Zatvoriš ga u zatvor, a on iziđe i čeka pred vratima središnjice. Napraviš veliku čistku i kažeš mu da nije više tvoj pas, a on te svejedno čeka s uzicom u zubima. Baciš ga iz aviona - on leti. Gurneš ga u Savu - on pliva. Umre - pa ponovo oživi. I veselo maše pred vratima središnjice.
- Pa ovo više nije normalno. Maknite tu prokletu Krivnju od nas. Nađite neprijatelja, zalijepite Krivnju za njegovu guzicu i ispalite ga na Jupiter. Ovako više ne možemo.
- Da, draga predsjednice, ali kako? Koga?
- Tko je dovoljno ljepljiv da može biti Kriv za sve?
- Predsjednika smo zatvorili… Rat smo dobili… S EU smo dobri. Sa Slovencima smo se pomirili. Ništa mi ne pada na pamet.
- Misli. Misli! Oporba?
- Oni nisu bili na vlasti jako dugo.
- Globalno zatopljenje?
- Nije tako opasno.
- Loša turistička sezona?
- Nikad bolja.
- Što hoćeš reći? Da je sve u državi i svijetu super!?
- Tako ispada. Osim nas.
- Slušaj, majmune! Mi nismo krivi za ništa! Je li ti jasno! Kako da uvjerim narod ako ni moji suradnici ne znaju? 'Ajde, ponovi za mnom: Nismo krivi.
- Nismo Kri… Ali, ima toliko dokaza.
- To su podmetanja, laži i insinuacije. Ponovi!
- To su pod… Predsjednice, mene ćete još i uspjeti uvjeriti. Ali, što je s ostalim članstvom?
- Dovedi ih sve! Dovedi ih u neku veliku dvoranu da im sve objasnim! I neka ponavljaju. Neka stalno ponavljaju: Mi nismo krivi. Mi smo najbolji. Mi nismo krivi. Mi smo najbolji.
- I to će uspjeti?
- Naravno da će uspjeti! Ako dovoljno dugo ponavljamo, uspjet će.
Dok se oni trude pronaći krivca, ostali kandidati za Vlast trude se izgledati što simpatičniji. Iako vladajući izgledaju katastrofalno i panično tragaju za Krivcem, ljudi u oporbi još uvijek ne vide alternativu.
- Odijelo? Imam. Počešljat se? Svako jutro. Suosjećat s građanima? Redovito. Djelovat odlučno? Vježbam pred ogledalom.
- I dalje ne ide?
- Ne ide! Ne vole me! Ne znam u čemu je problem.
- Jeste li probali naći Krivca?
- Jesam, ali sve opet upućuje na mene. Negdje je sigurno greška. Ne mogu ja biti kriv. Stalno si ponavljamo: „Mi nismo krivi. Mi smo najbolji. Mi nismo krivi. Mi smo najbolji.“ Nije mi jasno kako narod to ne shvaća? Ali, jedno znam za sigurno: ako dovoljno dugo ponavljamo, uspjet će.
