Zagadili su Kosovo. Zagadili Bosnu. Tko bi se još usudio zvati Amerikance da im zemlju izvlači iz govana. Uvaljuju je u još veća. Radioaktivna štoviše. A to je govno koje smrdi mnogo, mnogo duže. I vašoj djeci, i njihovoj, i njihovoj. No, to nas nije briga. To što nam njihovi avioni, helikopteri i sl. plove po našemu moru, puni osiromašenog, ili kako ga već zovu, urana. Murphyevi zakoni govore da sve što može krenuti po zlu, krene po zlu. Zamislite sada situaciju koja može krenuti po zlu. Da slučajno jedna od tih raketa sklizne u Dubrovački akvatorij. Tamo se inače Ameri rado zadržavaju. Što mislite kako bi to utjecalo na turistički rejting grada. Tko bi se normalan kupao u blizini? Pogotovo sada kada svijet puše i na najmanju iskricu. Zbog afere kravljeg ludila gomile ljudi zauvijek su prestale kupovati i konzumirati govedinu. I to u zemljama gdje ne postoje čak ni indicije da bi se ta bolest mogla pojaviti. Kako bi onda tek ljudi reagirali na stvarnu opasnost. Hrvatsku bi zaobilazili u velikom luku. (Otprilike kao u onom tijekom rata). Ne može se s jedne strane govoriti o nekakvom turizmu, hrabri spominju čak i elitni, a s druge strane u lukama imati ratne brodove. I nad glavama konstantne prelete aviona i helikoptera. Ni jedan turist se tu ne bi osjećao ugodno. Izuzimam bivše plaćenike. Amerikanci da, svakako da, ali američki vojnici i njihovo naoružanje-ne. No, ne brinemo se mi. A i zašto bi se zamarali problemima? Ubrzo će maškare... Prvo je bila posebna proslava ulaska u treći milenij, i svi (čitaj većina) su odlučili posegnuti dublje u džepove. Povodom toga jedinstvenog događaja. Zatim čujem da oko 200.000 Hrvata odlazi na skijanje. I to je jedinstvena prilika. Da budu na svježem zraku. A kada se vrate, brzo pod maske i trk na Korzo. Nisu maškare svaki dan. Sve to da se dobro odmore od odmora na kojem su se odmarali od odmaranja. Uzmimo u obzir i činjenicu da je dobar dio građana nezaposlen. A povelik i u penziji. Prošle godine na maskembalu bilo je mnoštvo raznoraznih kostima i pregršt najčudnovatijih tematskih kola, sve rađeno rukama brižnih ljudi. Neki su se pripremali od prethodnog karnevala. Zanima me sjaj i raznovrsnost nadolazećeg. Da će se možda ova apatija koja vlada ljudima odraziti i na njihovim krinkama. Pa će biti puno ljudi maskiranih u "tek-toliko" maske, sa kanistrom kiselog bijelog u ruci. Koji pjevaju "maškare ća mogu maškare" razgaljeni i drski, lica blistavih od ponosa i sreće što mogu biti skoro pa zvijezde, makar na taj jedan obični dan. Možda, reći će neki, ali maskiranje u ljudima oslobađa negativnu energiju i ljutnju, akumuliranu tijekom cijele gospodarski mrtve godine. Nešto kao riječka međunarodna psihološka terapija. I dok se tako naši ljudi smiruju i sprdaju sa svakodnevnim problemima, oni se i dalje polako skupljaju. Sve je više banaka u Hrvatskoj čija se imena ne mogu izgovoriti, kako nam sugerira simpatična TV reklama. Polako nam se u ekonomiju uvlače strane kompanije, bilo u likovima strateških partnera ili inozemnih investitora. Mislim da je Krleža rekao da smo narod koji skače iz ruke jednog gospodara u ruke drugog. No, ovoga puta strani gospodar nema boje niti Pešte, niti Beča niti Beograda. Ima boju dolara, i marke. Boju novca. Polako nam preuzimaju sve strateške firme, i jedan dan će, dok ne trepnemo okom početi postavljati vlastite zakone. No ovoga puta neće nas spasiti nikakav domoljubni polet. Zato jer će šef biti sam tata svih zapadnih država. Barba Kapital. A on vas ne pita kolika je penzija i nije ga briga da li je poskupilo mlijeko. To prepušta "tržišnoj utakmici". I dok nam glavu silom okreću u smjeru Haaga, navodnih ili ne zločina, prepirke sa Slovenijom oko komada mora i sl. Na drugoj strani uzimaju ono što je zbilja bitno i važno. Identitet. To pričam jer sam se nedavno vratio iz Budimpešte, u kojoj sam ono pravo, izvorno Mađarsko vidio samo u povijesnom muzeju. Ostatak grada prepun je sjajnih reklama Mc'Donaldsa, BurgerKinga i njima sličnih. I izrazi lica ljudi tamo bili su vrlo tužni. Kao da više ne pripadaju nigdje.