Nedavno sam sasvim slučajno u jednim starim novinama pročitao oglas u kojem je objavljena informacija o tome kako će Gradska banka Osijek izvršiti dokapitalizaciju putem još jedne emisije (druge po redu) dionica na donositelja. Od toga je trebalo biti emitirano 10.000 komada kumulativnih povlaštenih, sa 7.7 % zajamčene dividende, te 5.000 redovnih dionica, nominalne vrijednosti 3.700 kuna. Na stranu sudbina koja je zadesila navedenu banku, jer tema ovog članka je jedna vrsta povlaštenih dionica. Primjer ovog oglasa samo je asocirao na navedenu temu. Isto tako je mogla biti u pitanju i neka kvalitetnija banka. Dakle, objavljena je obavijest o emisiji kumulativnih povlaštenih dionica, gdje se radi o takvoj vrsti povlaštene dionice (inače rijetkoj kod nas). Osim što je malo povlaštenih izdanja kod nas općenito, uz to su uglavnom sva participativna jer je to klauzula koja više odgovara izdavatelju - emitentu. U vrijeme kakvo je danas participativna dionica na znači nikakvu obvezu, a kod kumulativne je drugačije. Doduše nije baš preporučljivo, te se u praksi to izbjegava, ne isplatiti povlaštenu dividendu. Ali ako bi do toga ipak došlo, kod participativnih dionica to bi samo značilo da se ne smije isplatiti niti dividenda na redovne dionice. Međutim kod kumulativnih to znači da se iznos neisplaćene dividende "gomila" u budućnosti, tj. prenosi u narednu godinu i da će se isplatiti kada za to bude uvjeta zajedno sa svim ostalim godišnjim neisplaćenim dividendama. Kod određenih je dioničkih društava čak moguće, da ako se za redom ne isplati određeni broj godina povlaštena dividenda, tada povlašteni dioničari, iako inače nemaju tu mogućnost, dobivaju pravo glasa na skupštini dioničara tako dugo dok im se ne isplati zaostale dividende. Jedan od razloga zašto se emitiraju povlaštene dionice je taj što se prikuplja vlasnički kapital, dakle bez obveze vraćanja u definiranom roku dospijeća, bez obveza isplate kamate, te mogućnosti ozbiljnih sankcija zbog eventualnih nemogućnosti ispunjenja ovih obveza. To su sve prednosti vlasničkog financiranja koje s druge strane nosi upravljačka prava, što je slučaj sa redovnim dionicama. Kod povlaštenih toga nema. Dakle radi se o vlasničkom kapitalu, ali poput obveznica, bez prava glasa. Iz ovoga je jasno zbog čega se ne prakticira preskakanje isplate dividende na povlaštene dionice. To bi im moglo dati jedinu prednost koja je preuzeta od obveznica - pravo glasa. Tada za izdavatelja ova dionica može postati još teža od redovne, jer osim prava glasa ima i zajamčenu minimalnu dividendu, pa se ne može obaviti isplata radi udovoljavanja forme, npr. 1% dividende. To mora biti minimalno onoliko koliko je propisani i objavljeno aktima o izdavanju emisije dionica .