Često me ulagači koji nemaju puno iskustva pitaju koliko vrijede dionice neke tvrtke, osobito ako se s njima nešto zbiva na burzi, pa se ulagači dvoume oko toga da li da kupe ili je trenutna cijena učinila te dionice preskupima. Laički rečeno, dvojba koju imaju nastala je kao rezultanta dvaju osnovnih pokretača tržišta kapitala, pohlepe i straha. Naime, kad ljudi vide da cijena nečeg raste, razmišljaju o tome kako su to mogli kupiti jeftinije i dobro zaraditi, a pohepa za zaradom tjera ih na kupnju u nadi da će cijena još porasti. S druge strane, strah od gubitka i pitanja o tome da li je to ipak preskupo, tjeraju ih na oprez. Zato meni postavljaju pitanja o vrijednosti dionica... Mogli bismo puno pričati o procjenjivanju vrijednosti dionica, o fundamentalnoj i tehničkoj analizi, o nekim drugim tehnikama koje se koriste za procjenu, ali svaka od njih ima i dobrih i loših strana, osim toga to je već tema za analitičare, a ne za ovaj članak. Odgovor na pitanje o vrijednosti, barem ako ga pokušamo maksimalno pojednostavniti jest da treba kupovati ono što će zadržati i povećati svoju vrijednost na dugi rok, bez obzira na kratkotrajne trendove. Ta će činjenica osigurati Vama kao vlasniku takve financijske imovine tj. dionica, da imate prihod od te imovine u budućnosti ili priliku za dobru prodaju, što će isto tako doći samo po sebi ako ste odabrali ono što ne gubi nego povećava svoju vrijednost u budućnosti koja dolazi. Ima jedan zanimljiv primjer na tu temu... Većini ljudi neće pasti na pamet, čak i ako bi nekako i uspjeli skupiti, da si kupi Rolex sat, recimo neka mu cijena bude 5.000 eura. Ili si to ne mogu priuštiti ili smatraju da mogu kupiti sat približno isto tako dobar za 300 eura, od nekog drugog, recimo neka na njemu piše Gucci, a za ostatak novca kupiti puno drugih stvari u životu. Rekli bismo da je logika u redu, zar ne? Dapače, čak financijski vrlo razborita... E pa nije baš sve tako kako na prvi pogled izgleda... Tih 300 eura isto tako, mogli ste recimo uložiti u obveznice, banku, dionice...Recimo neka je prinos skromnih 8% godišnje. To bi za 40 godina dalo oko 6.500 eura koje vi nećete imati jer ste "bili skromni" i kupili za 300 eura sat. Što je još tragičnije taj sat za 40 godina neće vrijediti ni 5 eura, a još vjerojatnije neće biti ni ispravan, niti ćete ga imati. S druge strane je 6.500 eura i recimo kupnja sata od 30 eura koji si kupite od plaće da niti ne primijetite taj trošak. I taj će pokazivati vrijeme kao i onaj prvi, samo neće biti "markiran"...Ako pak kupite Rolex, za 40 godina on će vrijediti i dalje ne samo onih 5.000 tisuća eura koje ste platili nego vjerojatno bar dvostruko više zbog kolekcionara koji kupuju takve stvari, i dalje će pokazivati vrijeme kao i prije, dakle ima i funkcionalnu vrijednost, a uz sve to, radi se i o vrijednosti zlata koja je u njega ugrađena i koja isto tako daje tom predmetu vašeg ulaganja na vrijednosti. Poanta svega ? Treba prepoznati prave vrijednosti i u njih ulagati. Pronađite tvrtke koje se bave poslovanjem koje razumijete, za koje možete zaključiti hoće li vrijediti u budućnosti ili neće. Nemojte kupovati dionice tvrtki koje se bave kao predmetom poslovanja stvarima o kojima nemate pojma i to samo zato jer je to sad popularno zato što nećete biti u stanju donijeti objektivnu odluku. Jedan moj poznanik kupovao je putem Interneta dionice tvrtke koje se bave genetskim inženjeringom o kojem on zna kao i većina ljudi, dakle ništa. Firma je djelovala perspektivno....njemu....ostalima na burzi baš i nije, osobito onima koji poznaju to područje. Rezultat investicije vjerojatno možete pretpostaviti...