Zaključak nedavno objavljene analize časopisa The Economist je da treba kupovati dionice koje rastu. Argumenti takvoj tezi su testirani na stvarnim podacima iz burzovnih kretanja posljednjih godina
Jedno od najstarijih i najbanalnijih investitorskih pravila vjerojatno je "buy low - sell high" odnosno "kupi jeftino-prodaj skupo"...
Držimo li se tog pravila, dionice bi trebalo kupovati kada im cijena pada i kad ih nitko ne želi, a prodavati kada cijena raste, kad svi ulažu na tržištu i pričaju o dionicama čak i na ulici i u kafićima...
Prije puno godina, u vrijeme prvog burzovnog rasta na našem tad tek formiranom tržištu kapitala, jedan od mojih klijenata rekao je jednom prilikom kako je čuo dva umirovljenika na Korzu koji pričaju kako treba ulagati u dionice i da je to najbolji signal kako je tržište pregrijano i da je krajnji trenutak za prodaju svih pozicija i čekanje korekcije. Vrijeme je pokazalo vrlo brzo kako je zaista bio u pravu, samo, na žalost, nije poslušao vlastiti savjet i dijelio je sudbinu većine investitora na burzi sad već davne 1997 godine.
Naravno, poanta cijele priče maloprije spomenutog pravila je u tome da nikad ne možete biti 100% sigurni hoće li cijena još pasti ili je to dno, međutim, nije to niti presudno jer nitko na tržištu nema sposobnost savršeno precizne procjene pravog tajminga. Važno je da ste u skladu s aktualnim trendom, tj. da ulazite ili izlazite iz dionica prije promjene trenda koji Vam više neće ići u korist.
Međutim, prema nedavno objavljenoj analizi poznatog časopisa The Economist, upravo je suprotno. Njihov je zaključak da treba kupovati dionice koje rastu. Argumenti takvoj tezi su testirani na stvarnim podacima iz burzovnih kretanja posljednjih godina.
Prije puno godina, u vrijeme prvog burzovnog rasta na našem tad tek formiranom tržištu kapitala, jedan od mojih klijenata rekao je jednom prilikom kako je čuo dva umirovljenika na Korzu koji pričaju kako treba ulagati u dionice i da je to najbolji signal kako je tržište pregrijano i da je krajnji trenutak za prodaju svih pozicija i čekanje korekcije. Vrijeme je pokazalo vrlo brzo kako je zaista bio u pravu, samo, na žalost, nije poslušao vlastiti savjet i dijelio je sudbinu većine investitora na burzi sad već davne 1997 godine.
Naravno, poanta cijele priče maloprije spomenutog pravila je u tome da nikad ne možete biti 100% sigurni hoće li cijena još pasti ili je to dno, međutim, nije to niti presudno jer nitko na tržištu nema sposobnost savršeno precizne procjene pravog tajminga. Važno je da ste u skladu s aktualnim trendom, tj. da ulazite ili izlazite iz dionica prije promjene trenda koji Vam više neće ići u korist.
Međutim, prema nedavno objavljenoj analizi poznatog časopisa The Economist, upravo je suprotno. Njihov je zaključak da treba kupovati dionice koje rastu. Argumenti takvoj tezi su testirani na stvarnim podacima iz burzovnih kretanja posljednjih godina.
Ulagači koji su kupili dionice s najboljim prinosom u 2009., u 2010. su ostvarili povrat 12 posto veći od onih koji su ulagali u najlošije dionice iz 2009., a autori smatraju kako to nije slučajnost. Naime, dionice koje su u usponu ostaju u usponu tijekom dužeg perioda, stoga smatraju da financijska teorija prema kojoj kretanje cijena dionica u prošlosti nije nikakav indikator budućih cijena po njima nije ispravna.
Naime, trojica istraživača s London Business School, Elroy Dimson, Paul Marsh i Mike Staunton su na 100 najlikvidnijih dionica na Londonskoj burzi od 1900. godine utvrdili da bi ulaganje u 20 najboljih dionica iz prethodne godine donosilo prosječnu godišnju zaradu od 10,3 posto.
Princip je jednostavan, nakon što završi godina kupi se 20 najboljih dionica iz prošle godine, a obračun se radi za tekuću godinu krajem te godine, kada se prema rezultatima iz tekuće godine o kretanju cijena dionica portfelj mijenja i prilagođava sukladno izvedbi dionica, tj. kretanju cijena tijekom te tekuće godine.
Rezultati su vrlo zanimljivi… Da je primjerice neka investicijska tvrtka krenula s ulagačkom strategijom kupnje najboljih prošlogodišnjih dionica 1900. godine s početnim ulogom od 1 funte i tako svake godine usklađivala portfelj na način da kupuje 20 najboljih dionica iz prethodne godine, danas bi na računu imala 2,3 milijuna funti.
S druge strane, da je kupovala prošlogodišnje gubitnike 1 funta bi se povećala na 49 funti. Tako bar govore povijesni podaci koji su analizirani ne samo na londonskoj nego i na još gotovo dvadesetak svjetskih tržišta kapitala.
Samo na jednom analiza podataka nije potvrdila ovu teoriju, dok je na svim drugim pokazala da se isplati ulagati u najbolje dionice iz prethodne godine.
Ipak, iz iskustva, sa svim teorijama kad je riječ o tržištu kapitala treba biti oprezan jer niti jedna ne vrijedi u svim slučajevima, u protivnom bi svi tako ulagali, ali tad bi tržište brzo propalo jer kad bi svi htjeli kupovati, nitko ne bi htio prodavati.
