- Čovječe, kako je vruće - Molim? - Kažem, vruće je. - Pa znam da je vruće. Ne moraš mi to govoriti. Nisam idiot. - Dobro, dobro, što se odmah ljutiš. Samo kažem. Onako. - Ako govoriš samo onako, onda bolje nemoj ni govoriti. - Samo trošiš riječi bez veze. Bolje šuti. - Konstatirao sam. - Što si rekao? - Konstati... - Pa ti nisi normalan. šuti kad ti kažem. Da konstatrirao. Ti si neki intelektualac? Nemoj se meni pravit pametan… - Konstruirao… A što si kontruirao? Neboder? U Čandekovoj? Pa se ruši. - Ma, ništa . - Ili si konstruirao most na Maslinici. Pa se ne može vozit dok puše. Ili ovu cestu kod Medveje? Pa se sad vozimo ko budale. Što si konstruirao? Što? - Ništa. - I bolje ti je. Nego, gledaj tamo! Što kažeš na onu malu? Dobre sise, a? A tek dupence... Malo, sićušno, a opet slatko. - Kao trešnjica. - Da... Vruća... - Opet on. Ne upadaj u riječ. Da sam htio da bude vruća, onda ne bih rekao trešnjica, nego pećnica. Ili misliš da ne znam usporedbe sklapat. "Konstruirao" sam ja pjesme dok još nisi znao za sebe. - Znam, znam. Lijepa kao repa i plava kao glava... Pjesniče, ajmo na plažu-vruć.... hm... Nije baš hladno. - Imaš pravo. Vruće je. Ali prvo moramo parkirat. A mjesta ni za lijek. - Eno, onaj tamo izlazi ! - Je, ali tamo se naplaćuje. - Ali sad nema naplatničara. - E, ne znaš ti njih. Oni su sakriveni. Izgledaju kao stabla. A ljudi. Kafluirani su. - Mislite: kamuflirani ? - Pa to sam i rekao-kamfonirani. - Da... Ali sad stvarno nema nikoga. Probajte! Ajde, za tebe. Ali sigurno je tu negdje. Maltretiraju ljude ! Kako možeš naplatiti komad zemlje? To je ničije. Sigurno je 10 kuna sat…Sad u rikverc... Što sam ti rekao: Evo ga! Bio je iza stabla!… Koga ja slušam… - Dobar dan, dečki. Ovdje se naplaćuje. - A dobro, neka ti bude sotono, kafluirana, koliko tražiš? 100. - Ha! Ova ti je dobra! Da sto. Jesi ga čuo ? Ha, ha. Sto. A čega 100 ? Kaktusa ? - Kuna. - Uhu! Ma vidi veseljaka. Da kuna. Jel godišnje, mjesečno... - Po satu. - Ohoho! Ma jel čuješ ti ovo! Ovi su potpuno poblesavili ! Ili zovem policiju. - Molim ? - 100 kuna po satu ili zovem policiju . - Pa ti nisi normalan! A jesu drugi platili? Ovi stranci? Valjda nisu takve budale? - Svi do jednoga. Još se i svađaju tko će prvi. - Sto kuna za dva metra kvadratna ? Po satu? Zemljište ni u Vatikanu ne košta toliko. - Ali košta na Jadranu. Zato jer vrijedi. A i vjernici su veći… - O boga ti! Ima čovjek pravo, bolji smo od Pape. A i ovo drugo: kupujmo hrvatsko. Zašto da strancima prodajemo svoju zemlju, kad je možemo kupiti sami? Platiti parking je isto domoljublje. - Znači jedno mjesto? - Daj ti nama 10 ako je domaće! Je tako mali? - Tako je šefe! - Platit ćemo mi i 1000 ako treba! Hrvatsko je hrvatsko. Pa makar i po satu. Dakle, ostavljam svoju Škodu ovdje, a ja i mali idemo u caffeteriju pojesti pizzu, popiti Coca-Colu i popušiti Malboro. A onda u more. Je to OK? Evo ti pare.