Osim kvadratića, Hrvatima se i nudi idealizirana slika njih samih. Gomila muškaraca koja promuklim, gotovo neartikuliranim glasovima, urliče kako voli Hrvatsku.


Svjetsko nogometno pr­venstvo i dalje traje. Nogo­met se i dalje igra. Hrvatska je ispala. Naša reprezentacija više ne igra tamo. Za njih je prvenstvo završilo. 

Iako su ove činjenice nedvosmislene i jasne, na hr­vat­skim televizijama i dalje se u pauzama oko utakmica pr­venstva vrte reklame koje prikazuju navijače hrvatske reprezentacije. I ne samo njih. Prikazuju hrvatske ig­rače i izbornika kao nekakva božanstva koja svome na­ro­du donose mir i zemaljsko blaženstvo. I tako, usred utak­mice Njemačka-Alžir, koja sa Hrvatskom nema ama baš nikakve veze, krenu neke re­klame sa kvadratićima. 

Ne želim gledati te kva­dratiće. Zato i gledam Nje­mačka-Alžir. 

No osim kvadratića, Hr­vatima se i nudi idealizirana slika njih samih. Gomila muš­karaca koja promuklim, gotovo neartikuliranim gla­sovima, urliče kako voli Hrvatsku.
 
Niti njih više ne želim gledati.

Ali tako je to. Ukoliko že­lite gledati Njemačka-Alžir, ili Argentina-Švicarska ili Kolumbija-Urugvaj, morate podnijeti i svoju dozu hr­vatskih navijača. Bez obzira što je gotovo. Gotovo!
Vjerojatno su kupci reklama bili toliko uvjereni u po­bjedu naše momčadi da kao opciju nisu ni uzeli možebitno ispadanje. A možda im se takvu reklamu nije dalo ni snimati. Zašto i čemu trošiti novce na alternativne re­k­lame, kada Hrvati najbolje kupuju dok su promukli, nacionalistički nabrijani i go­tovo sigurno-pijani. Zbilja -  čemu trošiti novac?  Zašto uopće smišljati nekakve kre­ativne reklame.
 
- Što- pa onda bi sve re­klame bile kao za no­gomet?
- I ne samo to. Bila bi samo jedna reklama. 
- Samo jedna?
- Da. Volim Hrvatsku. Kvadratići. I onda umjesto pive staviš novi model auta. 
- Auta...
- Ili veš mašinu. Ili sredstvo za pranje WC školjke.
- Ili političara. Župana? 
- Tako je. Pa tako i rade političke kampanje. Župana, predsjednika, općinskog čel­nika...
- Pa što je to u ljubavi prema hrvatskoj i kvadra­tićima što tako dobro prodaje pivu, sredstva za pranja toaleta i političare? 
- Ništa nije u tome. Ali je nešto u načinu na koji Hr­vati reagiraju na to. 
- A kako? 
- Osjete ponos i zajed­ništvo. Osjećaju da mogu sve. Osjećaju da su jaki i da mogu protiv većeg i moć­ni­jeg od sebe. 
- I onda na taj osjećaj na­lijepiš župana i WC patku.  
- I onda i oni mogu sve.
- Pa kako se boriti protiv toga. Ako imaš protukandidata ili bolju WC patku.
- Nikako. Zato svi i vole. 
- Na kraju ostaje samo lju­bav...