Osim kvadratića, Hrvatima se i nudi idealizirana slika njih samih. Gomila muškaraca koja promuklim, gotovo neartikuliranim glasovima, urliče kako voli Hrvatsku.
Svjetsko nogometno prvenstvo i dalje traje. Nogomet se i dalje igra. Hrvatska je ispala. Naša reprezentacija više ne igra tamo. Za njih je prvenstvo završilo.
Iako su ove činjenice nedvosmislene i jasne, na hrvatskim televizijama i dalje se u pauzama oko utakmica prvenstva vrte reklame koje prikazuju navijače hrvatske reprezentacije. I ne samo njih. Prikazuju hrvatske igrače i izbornika kao nekakva božanstva koja svome narodu donose mir i zemaljsko blaženstvo. I tako, usred utakmice Njemačka-Alžir, koja sa Hrvatskom nema ama baš nikakve veze, krenu neke reklame sa kvadratićima.
Ne želim gledati te kvadratiće. Zato i gledam Njemačka-Alžir.
No osim kvadratića, Hrvatima se i nudi idealizirana slika njih samih. Gomila muškaraca koja promuklim, gotovo neartikuliranim glasovima, urliče kako voli Hrvatsku.
Niti njih više ne želim gledati.
Ali tako je to. Ukoliko želite gledati Njemačka-Alžir, ili Argentina-Švicarska ili Kolumbija-Urugvaj, morate podnijeti i svoju dozu hrvatskih navijača. Bez obzira što je gotovo. Gotovo!
Vjerojatno su kupci reklama bili toliko uvjereni u pobjedu naše momčadi da kao opciju nisu ni uzeli možebitno ispadanje. A možda im se takvu reklamu nije dalo ni snimati. Zašto i čemu trošiti novce na alternativne reklame, kada Hrvati najbolje kupuju dok su promukli, nacionalistički nabrijani i gotovo sigurno-pijani. Zbilja - čemu trošiti novac? Zašto uopće smišljati nekakve kreativne reklame.
- Što- pa onda bi sve reklame bile kao za nogomet?
- I ne samo to. Bila bi samo jedna reklama.
- Samo jedna?
- Da. Volim Hrvatsku. Kvadratići. I onda umjesto pive staviš novi model auta.
- Auta...
- Ili veš mašinu. Ili sredstvo za pranje WC školjke.
- Ili političara. Župana?
- Tako je. Pa tako i rade političke kampanje. Župana, predsjednika, općinskog čelnika...
- Pa što je to u ljubavi prema hrvatskoj i kvadratićima što tako dobro prodaje pivu, sredstva za pranja toaleta i političare?
- Ništa nije u tome. Ali je nešto u načinu na koji Hrvati reagiraju na to.
- A kako?
- Osjete ponos i zajedništvo. Osjećaju da mogu sve. Osjećaju da su jaki i da mogu protiv većeg i moćnijeg od sebe.
- I onda na taj osjećaj nalijepiš župana i WC patku.
- I onda i oni mogu sve.
- Pa kako se boriti protiv toga. Ako imaš protukandidata ili bolju WC patku.
- Nikako. Zato svi i vole.
- Na kraju ostaje samo ljubav...
