Hrvatska narodna banka donijela je prošli tjedan odluku kojom se trebaju liberalizirati ulaganja domaćih osoba u strane vrijednosne papire, te obrnuto, stranih osoba u domaće vrijednosne papire. Ulaganja hrvatskih građana i poduzeća dosad su bila ograničena na vrijednosne papire država članice OECD-a s kreditnim rejtingom vrijednosnih papira od najmanje A ili A2. Za ulaganja u investicijske fondove bilo je propisano da fond mora imati najmanje 40 posto imovine u vrijednosnim papirima koje je izdala neka od država OECD-a. Sada, pak, građani mogu ulagati na tržišta svih zemalja s kojima Hrvatska ima uzajamne političke odnose. Za domaće ulagače, ova odluka je važna, prije svega ako bi bila provediva na novim tržištima kapitala zemalja u regiji, prije svega Srbije, Bosne, odnosno Crne Gore....kao što slovenski investitori dolaze na naše tržište. Na njemu je moguće ostvariti veće profite nego na njihovom, gdje su takve prilike uglavnom prošle. Isto tako i naši ulagači žele kupovati rizičnije (kao što smo mi Slovencima), ali dionice s velikim prinosima. Iskustvo ih uči što su mogli ili jesu ostvarili i da će se to događati i u susjednim zemljama koje idu istim pravcem. Osim toga poznaju jezik, a tržišta i same kompanije su im bliže i prilično poznate, dok su transakcije jeftinije i jednostavnije, odnosno više prilagođene uvjetima na koje su već naučeni nego, primjerice, što je slučaj sa zapadnim razvijenim tržištima kapitala. No, kada bi željeli ulagati u dionice u Bosni ili Srbiji naići će na bezbrojne zapreke, tolike da će na kraju mnogi od njih odustati. Investitor primjerice, ne može slobodno bez ikakvih uvjeta prebaciti novac iz hrvatske banke u neku, primjerice u Srbiji, te dati nalog u nekoj od pedeset-šezdeset tamošnjih brokerskih kuća za kupnju dionica. Put je kompliciraniji... mora se javiti ovlaštenom brokeru u Hrvatskoj, otvoriti kod njega nalog, imati banku skrbnika u Hrvatskoj. Broker bi mu trebao otvoriti kod neke skrbničke banke custody račun, onda preko brokera u drugoj zemlji kupovati dionice za tog svojeg ambicioznog klijenta. Na prvi pogled izgleda da će liberalizacija ipak, ako ne bude dodatnih objašnjenja i internih propisa HNB-a, uglavnom ostati papirnato pravo koje je neusklađeno s brojnim drugim važećim propisima i teško je provedivo u praksi. S druge strane, činjenica je da moramo biti svjesni kako je ipak riječ o jednom procesu koji ne ide preko noći, traži se strpljenje, a očigledno je da je i ova odluka korak naprijed na tom putu, možda ne tako veliki kako bismo mi to željeli, ali barem je korak i to u dobrom smjeru.