Tih nekoliko mjeseci sunca što nam se sada smiješi stvara dojam da je sve normalno. Dođe nekakav novac, dođu nekakvi nasmijani ljudi. A poslije toga opet tonemo u mrak. Svake godine sve dublji i dublji
Poplave, snježne mećave. Svećenici, desničari, polemike, župnik na roditeljskom sastanku, zatiranje ženski prava, odlazak novinara s HTV-a. Odlazak mladih obitelji, prosvjedi navijača, isprazne polemike ostarjelih političara...
Ovako sada izgleda Hrvatska. Kraj je zime, snijeg se topi. Ljudi polako prestaju grijati i polako izviruju iz svojih domova. Još čekamo nekakav sunčani dan da prekine opću depresiju. Ovako bi Hrvatska izgledala da nema turizma. Ovako bi Hrvatska izgledala da nema mora. Ovako bi Hrvatska izgledala da u njoj žive samo Hrvati, bez prirodnih ljepota i bez susjeda koji joj donose novac. Strah me i pomisliti kako bi hrvatska izgledala da nema Interneta, jer ovako izgleda dok on postoji. Dakle sve informacije, znanje i vijesti iz cijelog svijeta su dostupne svakome tko ima mobitel a opet, Hrvatska izgleda ovako.
Sve više me strah budućnosti.
Tih nekoliko mjeseci sunca što nam se sada smiješi stvara dojam da je sve normalno. Dođe nekakav novac, dođu nekakvi nasmijani ljudi. A poslije toga opet tonemo u mrak. Svake godine sve dublji i dublji. Kako je netko na Internetu napisao: Dok je turizma živjet ćemo kao da smo u 19. stoljeću, ali ako se bilo što dogodi i dvije godine zaredom ga ne bude, kliznut ćemo natrag u 16. stoljeće.
- Ma lako za to, al vidiš kako se trese stolica premijera.
- A što da radimo?
- Kako dalje?
- Misliš, tko će nam isplaćivati naše plaće?
- Pa to, pa ne pitam valjda za narod.
- Pa dignut ćemo poreze.
- Al nema više kome dignut. Nema više para.
- Pa možemo opet nacionalizaciju napraviti. Uzet neprijateljima.
- Neće to Europa dat. To je sad njihovo.
- Pa što onda.
- A nadam se da ću penziju dočekati nekako.
- Neće ni penzije biti.
