Prije koji mjesec, na dan kada je završila osnovna škola, bio sam na kupanju na Žurkovu. Tamo je, za to doba dana i godine bilo nebrojeno mnogo ljudi. Djece, koja su kraj jednog razdoblja školovanja odlučili rastopiti u moru. Šetam među njima. Standardna slika. Neki pijani, povraćaju. Neki se kupaju. Grupica ismijava najmanjeg. Ovaj pokušava izgledati veći, da bi nelagoda prestala. Ali to nema veze sa njegovim nastojanjima... Nekoliko djevojki okupilo se oko svoje prijateljice. Ona uplakana prepričava svoje dogodovštine sa nekim dečkom. To očito nije bila PRAVA ljubav. Drugarice je tješe da nije sve izgubljeno, da je još mlada, neka razgovara s njim. Ali ne, on je glup i one ništa ne razumiju. Onda odlučuju prošetati. I naravno, smiriti se jednom cigaretom. Šetam među tom gomilom hrvatskog podmlatka i, iako nisam stručnjak za tijelo, kao neki koje možete naći u drugim dijelovima Burze, primjećujem neugodne činjenice. Gotovo svatko od te djece ima problema u građi. Ovome je kralježnica nagnuta ulijevo, onome udesno. Ona djevojka se drži previše naprijed. Onaj dečko ima kokošja prsa. Ma nemoguće da tako izgledaju tijela mladih ljudi, mislio sam. Nevjerojatno zabrinjavajuća pojava. Pa kako će ti ljudi izgledati kada budu stariji? Nije mi trebalo dugo da nađem odgovor na to pitanje. Šetajući Žurkovom ubrzo sam se odmakao od slavljenika i približio se grupi "odraslih", koji su se mirno izležavali na suncu. Dvojica piju na suncu i vidi se izdaleka da su im toplina i alkohol već odavno udarili u glavu. Tamo dalje jedna grupica u sjeni suncobrana igra karte. Namjerili se na najneuglednijeg među njima i zafrkavaju ga sa svaki propust. Ovaj pokušava igrati što bolje, i mršti se da bi djelovao ozbiljnije i opasnije. Bez ikakvog efekta. Samo je još smješniji. Do njih grupica od tri prijateljice, koje uz cigaretu komentiraju današnje novine. Sve je u svijetu puno problema. A ni situacija doma nije bajna. Jedna upravo prepričava dogodovštine od sinoć i žali se na svoga muža. Ostale je tješe da nije jedina, da nije on tako loš, da su drugi puno gori i da bude zadovoljna što je uopće u situaciji da može biti na kupanju. Ova kao kontraargument spominje Havaje, ali ove je odvraćaju od tih pukih maštarija. Život je realan, odvraćaju. Svoje snove umrtvljuje još jednim dimom cigarete. Hodajući među tom grupom Hrvata u najboljim godinama, i iako nisam stručnjak za tijelo, ne mogu ne primijetiti... Gotovo nitko od tih ljudi nema "normalno" građeno tijelo. Osim onih nedostataka koje sam primijetio na njihovoj djeci, sada je tu još i debljina, utjecaji vremena i dugogodišnjeg radnog staža. Uglavnom sjedenja. Mladi koji su na putu da postanu ovi ovdje koje sam gledao, slijede upravo njihove stope. Završili su osmogodišnje školovanje, što bi trebalo značiti, da su, osim znanja koje su stekli, osam godina svakodnevno sjedili u klupi i slušali. Matematika, hrvatski, biologija... 5-6 sati svaki dan. A prije i poslije od kuće do škole i natrag treba otegliti torbu punu knjiga. To je, dragi Vi, obavezno školovanje. Kakvog to utjecaja ima na njihovu krhku kičmu, to svakodnevno možete vidjeti na našim plažama. Nakon toga slijedi, od nedavno obavezna, srednja škola. To je još 4 godine sjedenja. Također po nekoliko sati dnevno. Sada su djeca malo starija i jača, pa je i torba koju treba tegliti teža. Ako mogu izdržati, neka nose. Nakon toga, oni koji se žele još školovati, odlaze na fakultete. Po Bologni, to je tri+dvije godine sjedenja. A osim sjedenja na fakultetu, sada moraju sjediti i doma. Učiti. Pričaju najmarljiviji, po čitave noći. Sve je to priprema za pravi život, rad, na kojem se, u većini slučajeva, sjedi. Po normi, osam sati dnevno. I tako, od djece koja sjede do ljudi koji sjede. Civilizacija...