Bježe iz svoje zemlje. Jer je tamo rat. Teroristi. Nasilje. Nesigurnost.
Bježe na zapad. Na zapadu je mir. Bogatstvo. Demokracija. Humanost.
Ali, na granici mira je vojska. Humanost čuva bodljikava žica. Demokracija se brani suzavcem.
Trenutno se u Grčkoj nagomilalo 24.000 izbjeglica, a prenatrpanost, nestašica hrane, vode i smještaja stvara napetosti i potpiruje nasilje.
Snimke smo vidjeli. Ljudi su nasilno željeli srušiti ogradu i prijeći granicu. A nasilje nije način.
Pa su, da bi ih spriječili, policajci ispalili nekoliko suzavaca u gomilu.
Snimke pokazuju djecu koja kašlju suznih očiju.
I što sada?
Pa nismo mi znali da su djeca tamo!
A da ste znali?
Onda ne bismo bacali suzavac!
Dakle, ako ima djece, ne bacate?
Ne, mi smo humani.
A što ako krenu rušiti ogradu, a djeca su među njima, baš zbog razloga da ih ne gađate suzavcem.
Onda nas pokušavaju prevariti. A to nije lijepo.
Onda bacate suzavac?
Onda bacamo?
Na djecu. Koja su nedužna.
Nažalost, da. Ne možemo ih pustiti da preskaču ogradu kako oni žele.
Nego?
Onako kako mi želimo.
Ali oni nisu vaši neprijatelji.
Ali nisu ni prijatelji. Mi ne znamo tko su oni.
A djeca?
Djeca su djeca.
Djeca su djeca. Ne znaju što je terorizam. Niti što je vjera. Samo znaju da ih neki nasilni ljudi tjeraju. I ubijaju im bližnje. I stariji su rekli da ih vode na sigurno. A, na putu prema sigurnom čeka ih suzavac. Gdje je sigurno? Što je sigurno?
Europske zemlje plaše se velikog broja ljudi koje će morati udomiti i nahraniti. I nije stvar samo u novcu, to su potencijalni problemi. Ti ljudi nisu socijalizirani. Nisu naviknuti na europski način života. Imaju svoje običaje i pravila.
Sve su glasnije ideje o vojsci na granicama. Kontroliranom pritoku. No, kada zatopli i kada zasja sunce, postati će jako teško kontrolirati taj pritok. Ljudi će moći ići kojim god putem žele. I spavati pod vedrim nebom.
Pod tobom zemlja, nad tobom zvijezde. Nitko te ne želi ubiti. Europa prima izbjeglice. Pomalo, ali prima. Put do slobode je još uvijek otvoren.
