U ponedjeljak, na Svjetski dan farmskih životinja, na Trgu bana Jelačića održao se provokativan performans, kojim su goli i krvavi aktivisti u ambalaži za meso željeli potaknuti građane da razmisle o milijardama životinja zatočenih na farmama kako bi bile utovljene i zaklane, sve zbog ljudske navike jedenja njihova mesa. Leže cura i dečko zapakirani kao i pileći batak i teleća šnicla. Na paketu sve uredno označeno. Cijena po kilogramu, težina, barkod za brzo očitavanje na kasi. Skupljaju se ljudi, zgražaju. Djevojčica ne može vjerovati. Šokirana je. Mrtvi ljudi!! Stariji je tješe. To nije "za pravo". Oni su živi. Samo se prave da su šnicle. Stariji znaju da to nije istina. I zato se mogu posvetiti gledanju drugih stvari. Nije svaki dan da usred grada mogu u miru promatrati mlado golo žensko mladunče. To što ona želi ukazati na jedan ozbiljan problem u svijetu, potpuno je nebitno. Ona je mlada, ona je gola, ona je namazana crvenom bojom. Ona je zamotana u celofan. Ona leži! To je kao utjelovljenje snova iz supermarketa. "Joj, da mi je prodavačica ovako…" Gledaju buzdovani širom otvorenih očiju i komentiraju. - Ono tamo-pokazuje na ženu-to je dobro meso. To bi rado konzumirao. I hihoći balvani, smijući se samima sebi. Cura i dečko leže, uvjereni da životinje ne smijemo ubijati zbog hrane. I izvode performans, da svoje sugrađane upozore na to što se događa. Da je meso-meso. Da su i oni meso. Da životinje imaju jednake osjećaje i strahove. A balvani istežu svoje vratove da što bolje vide sise! Jer, celofan je proziran, i kad ne bi bilo ovog vražjeg bar koda među njenim nogama, što bi naslađivali oči. Još da je pršuta… Muškarca bi, naravno, pretukli. - Što on gol radi usred grada!! Je li peder? Majku mu! Gola cura usred grada nije peder. Ona je-hostesa. Ona se slika uz novi model auta, uz novi dizajn narukvice. Ili uz prezentaciju pršuta, da se vratimo temi. Kako bi volio da je vegetarijansvo jedini problem. Ali na ovim prostorima se donedavno doista klalo ljude. Rezali su im se vratovi. Metak u glavu. Silovale se žene, masovno. Masovna ubojstva, grobnice, jame pune kostura s dokumentima. Krivci nisu uhvaćeni. Svjedoci se boje. Ne vjeruju pravosuđu. Opravdano. Ljudi zamotani u foliju, sa cijenom i barkodom. Jesu li to žrtve rata, može se netko pitati? Civili ili vojnici, svejedno. Cijena je po kilogramu. Gledaju balvani i hihoću. Ne pada im na kraj pameti. Samo: Sise! Sise! Sise! U glavi odzvanja: Žena je za madrac! Žena je za kuhinju! Žena je za bit doma s djecom! Koliko ovdje ima posla za aktiviste…. Za kraj, objavljujem dio članka napisanog povodom performansa. "…još i danas goveda se bez omamljivanja kastriraju i odstranjuju im se rogovi. Pilićima se brutalno odsijecaju kljunovi, svinjama se izbijaju očnjaci, režu repovi i kastrira ih se pri punoj svijesti. Mnoge životinje umiru od upale pluća, dehidracije, iznemoglosti ili infekcija. Teško depresivne životinje u proizvodnji mesa vegetiraju nagurane u mračne boksove ili kaveze u kojima se ne mogu pomaknuti niti nekoliko koraka. Kada nakon mučnog transporta stignu u klaonicu, životinje se često pri punoj svijesti vješa na tekuću vrpcu ili baca u kipuću kupku. Svake godine diljem svijeta pati i umire 60 milijardi životinja zbog mesne industrije. Sve je to potpuno bespotrebno jer se možemo hraniti zdravo i raznoliko bez da se pritom muče i ubijaju druga živa bića…"
Sličnih informacija više na: http://www.prijatelji-zivotinja.hr/