- Zašto sve mora doći do kaosa prije no što se krene s rigoroznim uvođenjem reda? Zar ljudi koji upravljaju nemaju nikakav osjećaj za preventivu? Za predviđanje? Planiranje? Glasovi i indikacije da bi država mogla doći u situaciju u kojoj se nalazi, do javnosti, a samim tim definitivno i do vladajućih, stizali su godinama. Zašto nitko nije ništa poduzimao? U nadi da ćete pronaći kakav bolji odgovor, ja nudim onaj koji mi se nervozno nameće: Nije ih bilo briga
Državi nedostaje novaca. U paničnoj potrazi za dodatnim prihodima povećale su se razne inspekcije i kontrole. Sve s ciljem možebitnog i nadasve izdašnog potencijalnog naplaćivanja kazni. Zadnji ciklus koji su poduzeli prezauzeti inspektori bilo je provjeravanje luksuznih jahti.
Inspektori Carinske uprave prošetali su do ACI-jeve marine u Ičićima, prekontrolirali papire, uočili nepravilnosti i naplatili kaznu. Žrtva: kontroverzni šef Dinama Zdravko Mamić i luksuzna 20-metarska jahta "Maluciva".
Svi zadovoljni. Osim Mamića, naravno. Državni proračun je puniji. Građani zadovoljni jer su "i veliki pali". Iluzija da je država tu zbog malih ljudi i da su svi jednaki pred zakonom je održana. A i ostali potencijalni neplatiše barem su upozoreni. Možda se još nekako uspiju izvući.
Ono što mene zanima: od kada je ta jahta tamo na vezu? Tj., od kada je dotični vlasnik bio u prekršaju? Koliko dugo postoje te nepravilnosti? Koliko još ima sličnih primjera?
Zašto u državi mora doći do potpune besparice da bi se počeli sankcionirati očiti prekršaji? Zašto mora doći do raspada sustava da bi se krenulo s racionalizacijom? Zašto se sve moralo potrošiti prije no što se starta sa štednjom?
Zašto sve mora doći do kaosa prije no što se krene s rigoroznim uvođenjem reda?
Zar ljudi koji upravljaju nemaju nikakav osjećaj za preventivu? Za predviđanje? Planiranje?
Glasovi i indikacije da bi država mogla doći u situaciju u kojoj se nalazi, do javnosti, a samim tim definitivno i do vladajućih, stizali su godinama. Zašto nitko nije ništa poduzimao?
U nadi da ćete pronaći kakav bolji odgovor, ja nudim onaj koji mi se nervozno nameće: Nije ih bilo briga.
Nakon Zdravka Mamića, kojemu je Carinska uprava zaplijenila luksuznu jahtu, na meti inspekcije će se prije ili kasnije naći još pokoji biznismen, političar i sportaš, koji nije platio porez. Pravna država počinje funkcionirati tek sada, kada je zagustilo.
Kao u nogometnoj utakmici, kada u momčadi koja gubi svi igrači počinju mahnito juriti terenom. Posljednje 2 minute. Kao da se tada može nešto bitno dogoditi. Samo se stvara panika. Kaos. Traže se žrtve. Traže se krivci. Traže se brza rješenja. Nitko ne misli. Svatko loptu napucava dalje od sebe. Odgovornost se prebacuje kao da je najveće zlo. A na kraju će reći: nismo imali sreće. Nismo uspjeli. Više sreće drugi put. Eventualno će smijeniti trenera.
Sada već počinju suludi prijedlozi. Građani trebaju početi od sebe. A za to vrijeme vladajući još uvijek voze skupe automobile. Barem da krenu od sebe. Zbog principa. Nije to velika ušteda. Ali… Primjer je važan. Trener koji se znoji zajedno s igračima. To je lijepo za vidjeti. Trener koji odbija plaću jer je nisu dobili njegovi igrači. Pokazati da im je stalo. Da se rebalansima ne šutiraju lopte. Da tu žive ljudi.
U najboljem slučaju i zbog najgoreg razloga, uvođenje reda je počelo. Samo da ne bude stihijski kao i sve do sada. A bojim se da…
