U nekim regijama i državama testiranja na virus se ne provode ili se rijetko provode. To ne znači da epidemije tamo nema, već da oboljeli ostaju neregistrirani

 

Život s tinjajućom prijetnjom koronavirusa svakako je bitno drugačiji život od onoga, na koji smo navikli. Pokrenuti su brojni državni mehanizmi, koji se inače vrlo rijetko pokreću. Zaštitna odijela i maske upozoravaju da je nešto opako oko nas. Nevidljivi neprijatelj ozbiljno nam mijenja svakodnevicu i raspoloženje. Premijer osobno objavljuje prisutnost prvog zaraženog, istovremeno apelirajući na izostanak panike u svakoj drugoj rečenici. „Država je spremna na sve i nemate se čega bojati! Nemojte stvarati zalihe hrane! To je blaga bolest!“ Sigurno je da panika nikada nije dobra, ali podjednako su loše manipulirane informacije.

Dakle, koliko je novi koronavirus zaista opasan? Umiruju nas na način da je sve to na razini malo jače gripe, odnosno da smrtnost ne prelazi 2%. Zapravo, sličnost s gripom ogleda se samo i donekle po simptomima. Gledajući zadnjih tridesetak godina, čak ni u godinama žestokih epidemija, smrtnost od gripe nije prelazila 0,2%. Obično je ispod 0,1%. Pratite li stanje oboljelih i umrlih od koronavirusa, lako ćete izračunati da je smrtnost oko 3,5%. Uz jednu jako, jako važnu napomenu: pola oboljelih još je u fazi liječenja, tako da umrlih može biti samo više. Odnosno, smrtnost će biti još veća. Već sada je BAREM 20 puta veća nego kod gripe. Dakako, smrtnost i druge karakteristike mogu se vremenom i mijenjati. I na gore i na bolje. Možda će virus mutirati na način koji nam odgovara, a možda nam baš i neće biti po volji. Uz to, o vjerodostojnost brojki, s kojima trenutno raspolažemo, možemo samo špekulirati. Države imaju različite interese i vode različitu politiku. Nezavisne kontrole njihovih izvještaja ne postoje. U nekim regijama i državama testiranja na virus se ne provode ili se rijetko provode. To ne znači da epidemije tamo nema, već da oboljeli ostaju neregistrirani. Prilično je uobičajeno da je realan broj oboljelih od gripe znatno veći od registriranih. Tako je i kod koronavirusa.

Vijest da oporavljeni od koronavirusa mogu biti zarazni i nakon ozdravljenja naši su mediji objavili s barem 7 dana zakašnjenja. Zašto? Ali, sam vrh mi je analiza jednog našeg uvaženog znanstvenika, koji rezonira otprilike ovako: Kineza je jako puno, što znači da je (usprkos 80.000 oboljelih) u Kini još uvijek više od 99,9% populacije bez koronavirusa. Zaključak: epidemija je skoro nikakva. Stavite to u svjetske proporcije, s istim načinom zaključivanja: epidemije gotovo i nema! Ili: smrtnost kod onih iznad 85 godina je oko 15%, ali to ujedno znači da velika većina ostaje živa. Zanimljivo, zar ne? Slijedeći istu logiku, možemo ići i korak dalje: Kada se sruše 3 puna jumbo-jeta, ne sekirajte se previše. Teško je i pokazati koliko je to mali dio svjetske populacije. Gotovo beznačajan. Čak i kada neka epidemija poharači 10% svih na planeti, živih će ostati mnogo. Čak 10 puta više.

Joj, razmišljate li koliko nam je život bio (usprkos svim uhljebima, lopovima i sličnim spodobama) ljepši i manje stresan prije samo mjesec dana? NEUSPOREDIVO. Ah, sada i nestašica maski. Ah, otkazan koncert Maje Blagdan. Ah, ah, zašto nam je nešto divlje okupiralo zrak?


Prijavite se na besplatni newsletter: zdravljezatebe@gmail.com