Glasovi da se betonizacija ne bi smjela dogoditi sve su glasniji. A razlog je očigledan. Događa se.
U Crikvenici na primjer, veliki planovi o stvaranju dugačke, umjetne plaže. To bi im omogućilo više mjesta za kupanje. A to znači i više mjesta za spavanje. Apartmana, soba i sl.
U konačnici, to znači i puno više ljudi. Već sada ih, po meni ima previše. Na plaži leže jedan do drugoga, po ulici hodaju jedan do drugoga. Navečer u kafićima sjede jedni do drugih. Spavaju soba preko puta sobe. A znamo na kojim nagužvanim mjestima na kraju svih krajeva završavaju…
Bez obzira na ubrzanu gradnju, meni se čini da su najveći dobitnici hrvatskog masovnog turizma supermarketi. Strateški su postavljeni na ključna mjesta. Obično blizu glavnog trga. Velika crvena svjetla. Da ih svi mogu vidjeti i prepoznati.
Kako su hrvatski turisti uglavnom oni slabije kupovne moći, sigurno ćete ih moći vidjeti u dugačkim redovima za hranu. Restorani su više-manje prazni. Ali supermarketi… Prepuni. Kako se dan bliži kraju, sve se više gostiju skuplja u dućanima kako bi se opskrbili za večeru i doručak. Pred kraj radnog vremena pred kasama se stvaraju duge valovite linije gladnih ljudi koji slabo govore hrvatski jezik. Omamljeni su od mora, sunca i gladi. A nervozni jer su na godišnjem odmoru.
Trebali bi se opuštati, a zapeli su u nekom jeftinom dućanu. Gube vrijeme umjesto da siti ispijaju pivu i promatraju prolaznike. Da gledaju ljude slične njima kako promiču. Možda im pripadne kakav smiješak u prolazu. Možda je taj osmijeh upućen samo njima. A možda ta naklonost znači i nešto više. Obećanje nezaobilaznog i sveprisutnog…sexa?
- Evo ti na! Sada smo u redu! Ti i tvoj sladoled. Baš si morao htjeti sladoled?!
- Ovaj…
- Proklet bio sladoled. I Konzum! Vid' sad. Još im se i kasa pokvarila.
- Tata…
- O jeben ti Todorića i Konzum i tvoj sladoled!
- Tata?
- Šta je!? Aha!.. otopio se! Pa odi tamo uzmi drugi! Šta čekaš?! Još najbolje da ti kupim rastopljeni sladoled! Trk!!
Mali gotovo suznih očiju odlazi po drugi sladoled. Dvadeset godina kasnije, kada ga netko ponudi tim hladnim desertom, odbit će.
– Ne znam zašto, ali zbog nekog razloga ne volim sladoled….
Evo ga vratio se. U ruci steže novi, ledeni i čvrsti „King“. Tužan je, tata mu je nervozan. Ali opet, bit će ga zadovoljstvo jesti.
Tata nervozno cupka u mjestu. Živčan je. Rasplakao je sina. Ali to ne pokazuje…
- Pa kakav bi ja to bio muškarac?!
Gospođa na kasi ubrzano radi. Pokvarila joj se kasa. Bar-kod čitač ne očitava artikle. Sve šifre mora ukucavati ručno. A to traje… koliki red. Ajme meni koliki red…
Naravno, uza sve misli koje joj se vrzmaju po glavi, ona je nasmijana. Mora biti nasmijana. To joj je posao.
- Dobar dan. Hvala. Doviđenja. Dobar dan, Hvala, Doviđenja, Dobar dan…
- Dobar dan. Ovaj sladoled.
Sviđa joj se ovaj muškarac. Tako je…muževan. Usprkos svoj nervozi oko njega, na licu se nazire mirnoća. A njemu se sviđa djevojka. Unatoč tolikoj gužvi, ona je nasmijana.
- I to je to, ništa više?
- Ništa više.
Navečer svatko odlazi u svoj krevet. Toliko ljudi. A ništa.
 
 
