Šećući se Zagrebom, sve više viđam te....dobro uređene...Gledam njihova lijepo građena tijela, savršena prsa, butine, stražnjice.... Toliko me zanimaju da, moram skretati pogled. Ali tada... Njihova kosa...oh ta kosa…tako lijepo oblikovana, počešljana, obojena...Evo, opet gledam. Divno je. Sve na svome mjestu…savršeno. Savršeno, osim jedne stvari-ta predivno građena i uređena bića su-muškarci. Nažalost. Dok ih gledam kako se smiješe punim usnama, ta činjenica mi (još uvijek) smeta. Ali, koliko vidim, smeta i njima. Hm, dakle oni nisu…homo. Pa što su onda? Kako ih onda nazvati? Ajmo po naslovu. Pojam je izmišljen davne i ne tako davne 1994. i po definiciji bi otprilike predstavljao: narcisoidnog kicoša koji nije samo zaljubljen u sebe, već i u svoj urbani način života; heteroseksualac koji je u dodiru sa svojom ženskom stranom. Daa….Donedavna je briga o vlastitom izgledu bila nekako rezervirana za žene. Osim brige oko izbora deodoransa ili aftershave-a, muškarci su uglavnom bili prepušteni samima sebi. Jednostavno nisu pokazivali interesa za kozmetiku. A kozmetika nije ni njih previše šljivila. Bilo je dovoljno žena koje je trebalo urediti ili natjerati da se uređuju. Muškarci su bili ostavljeni da zarađuju lovu i da s pivom u ruci gledaju nogometne utakmice. Za stil, profinjenost i ljepotu...nee, oni nisu bili ti. Čak je i industrija zabave to podržavala. Jer ti su gledali njihove ratne filmove. I one o mafijašima. Glavni televizijski junaci bili su bili nekakvi snažni momci (ojačali u tučnjavama a ne u teretanama) koji uprljani blatom i znojni spašavaju predivnu mladu damu. I ubijaju sve one druge-zločeste. Da im je netko rekao da će za 20-tak godina izići iz mode i da će ih izgurati napudrani gradski dečki s minivalom... drsko bi ga pljunuli. A opet...gube. Da…izgleda da je kozmetika promijenila svoje mišljenje. I prešla u ofenzivu. Na jači spol. A, ako ćemo biti realni, dugo im je i trebalo. Cilj svakog posla u kapitalizmu je povećati profit. Ništa plemenito, ništa sveto. Jednostavno....Sutra imati više nego danas. Uđimo sada u mozak jednog pripadnika vrha kozmetičke industrije: .....hmmm....Kako povećati prodaju? Silikone već imaju gotovo sve....Sve se šminkaju, sve se pudraju, sve bojaju kosu...Kako zaraditi više? Sve imaju sve i nema više ničega što bi….ali…čekaj malo…sve….sve….a svi? Hm….Svi. Što bi bilo da...prijeđem Na…. Svi. Tako je. Svi. Svi nemaju ništa. A koliko samo ima tih…svih…muškaraca. Kako bi bilo dobro da i njih naviknemo na pudranje i manikiranje i fitness. I bojanje kose. A možda i depilacija…. Pa to bi prodaju poduplalo! Jednim udarcem. Čak ne bi trebali izmišljati nove proizvode. Muškarci bi mogli koristiti sve stvari koje koriste i žene…dobro, skoro sve stvari….ali većina je ipak upotrebljiva… Pa da! Zašto prodaju ograničavati na samo 50 posto populacije. Pa uređivati se mogu svi. Ako postoje kozmetički saloni sa pse, mogu se otvoriti i za muškarce. Samo… Kako ih nagovoriti? Oni su do sada bili tvrd orah. Ne prihvaćaju ništa. Neki čak niti pastu za zube. Pogotovo oni u kraju južnije od Slovenije. Kako njih uvjeriti da lice mažu kremom protiv bora? A kako smo ih uvjerili da budu macho? Tako možemo i obrnuti stvar. Televizijom. Umjesto onog boksača Stallonea, uzor neka bude Tom Cruise-on je sada u četrdesetima, ali koristi svu tehnologiju industrije mode da bi ostao poželjni dječak glatke kože i bujne kose s nestašnim osmijehom. Vječno mlad i poželjan. Nega i njemu slične ćemo staviti na ekrane. A maknuti one prljave gorile. Lijepe ušminkane ćemo staviti, da budu uzori. I dati im lijepe žene. Pa će svi muški htjeti biti kao oni. I kupiti svoju prvu…A ostalo će se dogoditi samo po sebi. Krećem na posao! Pustimo ga da radi. Izađimo iz mozga kozmetičara. Zakoračimo u svijet. Osvrnite se oko sebe. Da li stvar djeluje? Meni se čini da…kad pogledam…