“Mi ćemo pobijediti na ovim izborima, vidjet ćete.” To je mjesec dana prije izbora objavio predsjednik stranke koja nije pobijedila.
Na istom skupu, na predstavljanju Narodne koalicije u Varaždinu predsjednik te stranke rekao je i sljedeće: “Ne da vas nećemo prevariti – služit ćemo vam.” Nakon objavljenih rezultata izbora je izjavio da vjerojatno neće sjediti ni u Saboru.
Jer da se već umorio od svega, da to radi već deset godina i da je vrijeme da zaradi neke ozbiljnije novce. Jer u politici nema para. Toga su svjesni i ostali političari, ali za razliku od njega, oni novac pokušavaju zaraditi dok su na funkcijama, pa stoga čujemo za brojne “donacije”, provizije i naštimane natječaje.
Njegov premijerski prethodnik, primjerice, uništio si je čitav ostatak života pokušavajući “zaraditi”. Jer, politička i financijska moć ne idu zajedno. Odabireš ili jedno ili drugo. Kako je u Hrvatskoj jednostavnije i brže doći do političke moći, brojni preko nje pokušavaju nadoknaditi ono što im stvarno nedostaje. Nažalost, mnogi su i uspjeli. Ali za to je kriv sustav. A velikoj većini je i to plaćeno mjesto koje su dobili po političkoj liniji, financijski i više nego dovoljno. Jer da ga nemaju, ne bi imali ništa.
Sudeći po još neslužbenim vijestima koje cure nakon Milanovićeve izjave o o povlačenju iz politike, našao je posao u Londonu, u Europskoj banci za obnovu i razvoj, na poziciji pomoćnika direktora za pravne poslove. Ukoliko je to točno, gotovo se savršeno slaže sa njegovom izjavom danom na predizbornom skupu u Zagrebu, početkom rujna. “Jesmo li sposobni za najbolje? Jesu li naša djeca bistrih očiju, pametna, iskričava, znatiželjna zaslužila da budu u kategoriji s Nizozemcima, Dancima, Šveđanima? Da ostanu ovdje u domovini dušom i srcem, ali da vrijednostima idu na zapad? To je Hrvatska! Idemo na zapad, tamo nam je mjesto!”
I otišao čovjek. A Hrvatska ostala tu gdje je i bila.
