Kada bi pivovare, osiguravajuća društva, kladionice i ostali ljubitelji nogometa i Hrvata na televiziji počeli puštati spotove naših viđenih osoba sa meksičkim majicama, kako zdušno navijaju, koliko bi vremena trebalo proteći da se trend primijeti i u ostatku populacije?


Euforija oko nogometa je završila. Zastave, zastavice, kape i ostale rekvizite mogu se spremiti za neki drugi do­gađaj. Sport nije niti bitan. Važni su uspjesi. Stra­ne pi­vovare, koje su velikim di­jelom utjecale na domo­ljublje i zajednički duh svih Hrvata vjerojatno nisu zadovoljne. Bez novih utakmica, popije sa manje alkohola. Brzo trebaju pronaći neki novi motiv kako Hrvate po­taknuti da i dalje slave i piju. A to se može vrlo jednostavno napraviti. Hrvate tre­ba uvjeriti da su - Mek­si­kanci. 

Hrvati nikako nisu gubitnici. Kako je momčad koja nas je pobijedila igrala zbilja dobro, kao prava momčad, onako kako su Hrvati željeli izgledati, zašto ne svoje po­bjedničke tendencije zalijepiti za tu momčad?  Pa što ako je hrvatska reprezen­tacija izgubila? Oni više ne postoje. Od sada navijamo za Meksikance!

Pa kako sada to? Ne može se tako! Nacija je nacija. Ne može se to samo tako mije­njati.
 
A zašto ne?
 
Kada bi pivovare, osigu­ra­vajuća društva, kladionice i ostali ljubitelji nogometa i hrvata, na televiziji počeli puštati spotove naših vi­đe­nih osoba sa meksičkim ma­jicama, kako zdušno navijaju, koliko bi vremena trebalo proteći da se trend primijeti i u ostatku populacije?

Tvrtke navedenih djelatnosti sigurno su imale osigurani budžet za reklame u slučaju da je Hrvatska prošla dalje. Val uspjeha svakako je trebalo i dalje potpirivati. A šteta da novac propadne. Preobražaj Hrvata u Meksi­kance odgovarao bi i na­cionalnoj televiziji, u koju bi se nastavio priljev sredstava.
 
Dio tog novca prelio bi se i u državni proračun, tako i da državi ne bi bilo mrsko da nas preobrati u Meksikance. Zašto ne pokupiti novac namijenjen pobjednicima, samo zašto što smo gubitnici? U današnjem kapitalizmu, to je potpuno irelevantno. A posebno kada je danas za stvaranje nacije potrebno toliko malo. Zastave, neka dir­ljiva pjesma… To se sve može uvesti originalno iz Meksika, jer, ako je 110 milijuna Meksikance uspjelo uv­jeriti da su Meksikanci, upa­liti će i za pišljivih 4 milijuna Hrvata.
 
Ali jezik…. To bi možda bio i najveći problem. Kako ljude koji govore hrvatski uv­jeriti da su Meksikanci?
 
Na izvješću sa utakmice, u razgovoru sa navijačima koji su došli na utakmicu, moglo se vidjeti da je većina njih zapravo dijaspora. Hr­vati iz Južne Amerike, Aus­tralije… Jezik - engleski ili španjolski. Oni znaju  da su Hrvati jer su im preci bili Hrvati. To bi mogao biti dobar put. Umjesto teorije da su Hrvati došli iz Irana ili Karpata, treba smisliti jednu da su, zapravo, ovdje došli u 7 stoljeću, brodom iz Mek­sika. Nekoliko „znanstvenika“ na televiziji, par predavanja i to se da riješiti za ne­koliko dana. Zapravo, sve se da riješiti - sa­mo da ludilo nikada ne pre­stane. Na­pri­jed naši!