Ministar turizma ne zna engleski. Ministar vanjskih poslova i europskih integracija nema pojma kako vani teku pregovori za europsko integriranje. Onaj iz zdravstva, na pitanje kako to da je žena završila u nekoj ludnici koja nije njena mjesna, kaže da pitamo šofera kola. A ovaj najnoviji biser, oštrooki Primorac, nakon propasti reforme mature čestita mladim prosvjednicima na uspješno obavljenu poslu.
Na duplerici se slika sa vođama prosvjeda. On u sredini, grli djecu i nasmijan pozira. Ovi u njega gledaju kao u autoritet. Samo gledajući sliku, zaključio bi da je on osobno organizirao prosvjed. Kada bi onda krenuo čitati tekst , uvjerio bi se da je to istina.
«Ponosan sam na ovu mladu generaciju koja je izašla na ulice i iskazala svoje nezadovoljstvo te nas uputila na greške koje ćemo ispraviti…», kaže. 
A tada dolazi apsurd. Naime, tamo negdje u članku, ispred njegovog imena, ipak piše: ministar. Dakle, to ipak nije razgovor sa vođom srednjoškolskih prosvjeda? Nego?
Pažljivo čitajući, revni čitatelj može primijetiti da je upravo ministarstvo, čiji je ministar-ministar sa slike, nadležno za ostvarivanje i provedbu uvođenja mature. Pa što se onda dešava? Zašto se učenici s njim grle i ljube? I zašto je on toliko sretan zbog propasti projekta kojem je on na čelu? Usput samo da spomenem (za one koji žele znati više), taj projekt Vas je koštao, kažu, oko 22 milijuna kuna.
- Ja sam ljut na vas i prosvjedujem.
- Odlično. Bravo. Ponosan sam na tebe.
- Ne, ne. Niste me čuli. JA sam LJUT na VAS.
- Čuo sam dobro. Super. Hvala.
- Vi ste potrošili moj novac!
- Svakako, svakako.
- Mrzim vas!
- Može zajednička fotografija?
- Ja neć… Klik!
- Joj, kako si ružno ispao…
Mali srednjoškolci okružili ministra. Ovaj nasmijan u centru pažnje. Tko je. Tu. Lud?
Oni ni sami vjerojatno ne znaju što im se dogodilo. I što su uspjeli napraviti. Čitava država ih hvali zbog onoga što su učinili. Novinari naklonjeni više nego Papi i Bushu. Od vođa prosvjeda učinili zvijezde. Izlistavaju se njihove biografije i predviđa im se blistava budućnost. Odgovornih vođa definitivno nedostaje.
Klince kupili za jeftine pare. Prosvjed preokrenuli u svoju korist.
Podsjeća me to na priču Sv. Franje i Crkve. Tamo negdje, krajem 12. st. Franjo doslovno shvatio Evanđelje(Mt 10,9-10): «Ne pribavljajte sebi u pojase ni zlatna, ni srebrna, ni bakrena novca; ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa…». Pa počeo propovijedati siromaštvo. A crkva se uzrujala jer se to ljudima počelo sviđati. I počeli gubiti vjernike, sponzore. Broj Franjine pokorničke braće s vremenom je sve više rastao te se pokret svetog siromaštva širio velikom brzinom i postao prijetnja za privilegirani položaj klera. Kako bi suzbio tu opasnost papa Inocent III. poziva Franju pred sebe i, nakon što dobiva garancije da će pokret poštivati sva svjetovna prava Crkve i bespogovorno se podlagati Papinu autoritetu, odobrava njegovo djelovanje, odnosno potvrđuje 1209. osnivanje novog - franjevačkog reda. Papa Grgur IX. već dvije godine nakon Franjine smrti proglasio ga je svetim i odredio da mu se pokraj Asiza podigne u čast dvostruka veličanstvena bazilika.
I tako kršćani, unutar bogate crkve, imaju i siromašne redovnike. Da ne bi ljudi imali što zamjeriti. Hoćete siromaštvo-imamo ga. Da je Franjo bio malo agresivniji, ne bi završio sa bazilikom, nego na lomači.
Što bi se dogodilo da su srednjoškolci, umjesto fotografiranja sa ministrom, tražili njegovu neopozivu smjenu? Bi li ih onda grlio. Ovako ispada da je sve u redu. Ovaj fulao, oni prosvjedovali, on ih pohvalio, ovi se raznježili i dobili sliku u novinama. A narod platio prvi, neuspješni pokušaj mature. Mir, mir, mir, nitko nije kriv…ostatak brojalice znate :).