Policija je sasvim civilizirano opremljena. Imaju civilizirane sprejeve na bazi ljutih papričica. Imaju suzavac. Imaju civilizirane gumene metke i pendreke te krajnje uglađenu opremu i štitove. A čime je opremljen narod?



Prošlo je već nekoliko dana od kada su u jednom dijelu BiH buknuli prosvjedi. Ono što je značajno kod ovih prosvjeda je to da su ostavke vladajućih padale jednako brzo kao i kamenje bačeno na značajne zgrade. Da, Dra­gi Vi, padale su os­tavke. Mi­nistri kantona bje­žali su kroz stražnje izlaze, nisu dolazili na posao. U sva­kom slučaju, cilj prosvjeda - smje­na vla­da­jućih bez ob­zira na stra­na­č­ku pripadnost - bio je u potpunosti ostvaren. 

Sljedećih dana, kada se sle­glo uzbuđenje, sagledale su se posljedice takve akcije. Spaljene zgrade, razbijena stakla, uništeni automobili, oštećeni ljudi i imovina. Što smo to uradili, pitali su se ljudi. Čije su te zgrade? Čiji su to automobili? Uništili smo svoje“, bio je zaključak. Uništili su svoje, ali su i makli vlast za koju kažu da su lopovi. 

Kada su se prosvjedi malo stišali, polako i oprezno su iz svojih skrovišta provirili po­li­tičari. Pa su, kada su vidjeli da je zrak čist i da prosvjednici čiste razbijene stvari, odlu­čili izići. Krenule su izjave o huliganima, razbojništvima. A za­tim apeli za civili­zira­ne pro­svjede. Mirne pro­svje­de. Apeli na suzdr­žavanje od nasilja. Da, zbilja, trebali bi biti malo ci­vili­zi­ra­nije, po­mi­slili su pro­­svje­dni­ci. Poli­tičari koji su ih krali i dodjeljivali si visoke plaće okruženi siromaštvom to su radili na krajnje ci­vi­lizirani i legalni način, pa je red da takvi budu i prosvjedi, zar ne? Policija je sasvim civilizi­rano opremljena. Ima­ju civilizirane sprejeve na bazi lju­tih papričica. Imaju su­zavac. Imaju civilizirane gu­mene metke i pendreke te krajnje uglađenu opremu i štitove. A čime je opremljen narod? 

Narod, ta gomila razbija­ča i huligana, lopova i anar­hista imaju kape fantomke, palice i kamenje. Kakav je to način? Zar takvi misle u Eu­ropu? 
Nakon što su se primirili i shvatili da razbijanjem neće ništa postići (iako su tada letjele ostavke) prosvjednici su se odlučili na civilizirane prosvjede. Stoje ili sjede is­pred zgrade vladajućih. Ima­ju transparente na kojima pi­še „Ostavka“. I viču. „Lo­povi, lopovi“. Ukoliko bi se netko zanio te u ruke uzeo kamen s namjerom da ga baci prema tim „lopovima“ čiju ostavku traži, odmah bi se oko njega okupile kolege koji bi ga spriječili u tom barbarskom činu.

Nakon što su prešli na taj napredni oblik prosvjedova­nja, kakav su im preporučili političari, niti jedan kamen nije odletio prema prozoru Vlade. Ali nije pala niti jedna ostavka.
Čak štoviše, političari su se ohrabrili. Predsjednik vla­de Federacije Bosne i Her­cegovine izjavio je kako bi ostavka njegove vlade bez zamjene dovela do paralize sustava te stoga nije ni prihvatio ultimatum prosvjednika da odstupi.  Ocijenio je kako je potrebno smiriti na­petosti i sukobe odnosno vratiti se razgovoru kako bi se problemi počeli rješavati. No građanima su se problemi rješavali upravo onda ka­da nisu razgovarali. 

Građani su taoci svojih političara. Ne mogu ih smijeniti mirnim putem, a kada pokušavaju nemirnim, uništavaju svoju imovinu i paraliziraju svoj sustav. Poput filma u kojemu otmičar is­pred sebe kao živi štit drži taoca pa mu nitko ništa ne može. Pa kako ih onda smijeniti? Na to pitanje dao je odgovor predsjednik Vlade federacije: „Onog trenutka kada se sukladno ustavu pojave osobe koje imaju legitimitet da mogu preuzeti upravljanje Federacijom mi smo im spremni ustupiti svoje pozicije“. Kako ih smijeniti? Po njihovom - polako.