Hrvatski vojnici, gordi i samouvjereni gledaju naprijed. U slobodu. U nezavisnost. U budućnost. U Luku Bebića
Bivši premijer osumnjičen je za primanje golemog mita. Kako bi, slično kao što pišu u povijesnim knjigama, Mađarima prodao dio Hrvatske. Tj. dao im mogućnost upravljanja INA-om. U to su bili uključeni ljudi iz vrha vlasti i vladajuće stranke. Zvuči nevjerojatno. Ali, kako stvari stoje, vrlo izgledno.
Detalji su izbili uoči proslave dvadesete godišnjice hrvatske državnosti.
U Vukovaru, gradu heroju, stoje postrojene snage Hrvatske vojske. U stavu mirno. Muškarci u najboljim godinama stoje jedan do drugoga. Snaga Hrvata utjelovljena je u tim muškarcima. Ljudi poput njih obranili su Hrvatsku. Izborili neovisnost. Ljudi poput njih kameni su temeljci Domovine.
Stoje mirno. Odmaknuti jedan od drugoga na razmaku od dužine ruke. Taman toliko da nisu preblizu, da se ne guraju. Da imaju individualnost. Ali, opet, ni previše daleko, da se ne bi raspršili. U zajedništvu je snaga i to se mora i treba vidjeti.
I gledamo ih. Kamera ih okružuje i snima kako bi ostatak domovine dobro vidio i bio siguran u svoju sigurnost.
A oni, hrvatski vojnici, gordi i samouvjereni gledaju naprijed. U slobodu. U nezavisnost. U budućnost.
U Luku Bebića.
On je na povišenom. Na govornici. Okružen članovima vladajuće stranke. Do jučer poslušnim suradnicima premijera. Sada su ga otpisali, jer je korumpiran. Ali oni nisu. Oni nisu.
Stoji ponos Hrvatske, mladi muškarci u najboljim godinama. Spremni su da obrane Hrvatsku od bilo kakvog zla koje bi ju snašlo. Samo neka se pojave ti neprijatelji koji bi je htjeli prevariti, opljačkati ili prodati. Koji bi htjeli njene stanovnike pretvoriti u roblje. Koji bi dopustili tuđincu da vlada. Samo neka se pojavi takav i oni će odmah skočiti.
U stavu mirno stoje i slušaju.
Gledaju u budućnost. A budućnost gleda u njih. I govori.
Debeljuškasti starčić, koji je do jučer zagovarao povratak na vlast bivšeg premijera, sada hvali neovisnost, hrabrost i samostalnost. Ulijeva ideale u srca i duše mladih vojnika. Hrabri. Hvali. Veliča.
Njegov govor prenosi nacionalna televizija. Tako da nisu samo vojnici povlašteni. Čitav narod ima prigodu čuti taj govor. Te riječi. Te misli.
- A, misliš li da on misli to što govori?
- Što je najgore, mislim da misli.
- A, misliš li da ovi, koji slušaju, misle dok slušaju?
- Mislim da misle.
- Znači njegove misli, kroz riječi, putuju u misli one gomile koja ga sluša?
- Da.
- I to sve ide i na televiziju? I svi misle što on misli?
- Da.
- Mislim… I onda se još čude što je pao prosjek na državnoj maturi...
