Kada su bili? Maturanti. Prošli tjedan, zar ne? I odmah se stariji uzrujali. Mladi?! Oni samo piju i razbijaju i iza njih ostaje smeće. A trebali bi...tako mnogo. Zbog njih moraju dežurati patrole hitne pomoći koje ih odvlače na ispiranje želudca. Stariji ne znaju što bi. Predlažu se da mladi taj važan dan proslave nekako "konstruktivnije". Recimo-plešući. Hm, a što će raditi poslije plesa? No, čitajući i slušajući i gledajući te komentare... Jeste li se ikada prošetali gradom nakon proslave Nove godine? Ili poslije tradicionalnog Riječkog karnevala? Nakon te društveno prihvaćene zabave za odrasle, na ulicama ostane toliko smeća da su maturanti sa svojim brašnom baš pravi...početnici. Ali, to smeće građana mirno se čisti...Tako je kako je. Opće lokanje je prihvaćeno. Ali kada tu istu stvar naprave njihovi mladi, onda dođe do opće uzbune. Pa se ljudi čude kako to da mladi toliko piju i zar je to jedina zabava? Plesati bi trebali... Učiti! Za budućnost! A lokanje je, ustvari, jako proširena stvar u Hrvata. I u svijetu. Prednosti su očite: jeftino, pristupačno i, što je najvažnije-legalno. S cugom problemi starijih postaju manji. A nada veća. Možda baš zbog toga...u osnovnoj školi imao sam vjeroučitelja koji je lokao. Ne znam li je misno, ali vino je sigurno bilo. I zašto se onda pastva čudi? Evo malo i politike: Među zagrebačke maturante ugurao se Bandić M., osoba koja je vozila pijana i skrivila nesreću i koja je opće prihvaćeni i najpopularniji političar u zemlji. Koji je onda problem biračkog tijela? Mladi... A opet...oni su i rješenje. Mladi trebaju izvući zemlju iz krize. Na mladima svijet i ostaje. Mladi su neiskvareni... Kao da mladi trebaju popiti sve probleme koje su im ostavili ovi prije njih. Oni su postali zadnja nada. - Neka, mi smo promašili, ali mladi, mladi će popraviti stvar. Možda oni budu pametniji... Ali evo ih, u povorci s bocom vina u ruci. Zabavljaju se! A zašto se i ne bi zabavljali? Pa upravo su završili srednju školu. I ne pada im napamet razmišljati o bilo čemu! I onda zabrinute odrasle face gledaju te mlade kako se zabavljaju i misle se: izgubljeni smo. Novi sustav nije ispao onakav kao što su očekivali. Kapitalizam je progutao sve što je vrijedilo. Pomoć koju su očekivali od Države je izostala. I bit će je sve manje. Stranim ulagačima i "strateškim partnerima", strancima koji su budili toliko nade u budućnost, ne pada na pamet dati ni kunu za pomoć. Političari su se također povukli. Obećanja koja su davali su se izjalovila. Štoviše, opljačkali su sve što su stigli opljačkati. Kada su se ljudi htjeli vratiti na staro, više nisu mogli-stari su postali isti kao i novi. A alternativa je sve manje. Ljudi sada plešu između obećanja za koja se unaprijed zna da su lažna. A nova nada je, HSP. U Europsku Uniju se također neće ići. Odugovlači se. Izbjegavaju se sukobljavanja s problemima. Da se neki možda ne bi uvrijedili. I tako se nazaduje. Nade je sve manje. Ljudi mi izgledaju kao gomila riba koja je zaglavila u zatvorenom zaljevu u kojemu voda polako isparava. Kako je prostora za disanje sve manje-tako se oni više naguravaju i panično skaču. Izbijaju skandali, svađe. Rat u Iraku, Domovinski rat, 2 svjetski, četnici, ustaše, Turci, Mlečani. Traži se krivac! Raste panika. Kriminal. Pljačke. Ubojstva. Afere... A nitko ne može ništa. Sunce nemilosrdno prži iznad svih. Tko je mogao iskočiti, pobjegao je. U drugim lokvama još ima vode. A ostali? Većina? Gledaju uokolo, traže pomoć. Nemoćni su. Ne mogu više disati. Najzad, hropćući, gutajući užareni zrak, sjetili su se pogledati i ispred vlastitog nosa: Mladi! Mladi će nas spasiti... Ali što!? Pa oni su...