Jedan moj poznanik se, zbog potrebe snimanja filma, trebao obući kao policajac. Pravi. Nakon što je nabavio uniformu (preko prijatelja od cure koji ima prijatelja čiji rođak je policajac) slijedilo je oblačenje. A onda san svakog civila-šetnja gradom-policijska ruta. Poznanik je, naravno, bio svjestan da šetnja gradom u uniformi može biti kažnjiva kao lažno predstavljanje, no znatiželja je bila puno, puno jača. Pravi policajac koji mu je ustupio uniformu nije mu, naravno, dao niti pištolj niti pendrek a niti kapu, no iluzija je još uvijek bila vrlo jaka. Kako ljudi reagiraju? A kako djevojke? Kako je to biti policajac? Kako bi ja tu iluziju, dragi Vi, što uvjerljivije prenio, pisati ću u prvom licu, kao da sam ja "preobučeni". Tj. pokušat ću vam prenijeti njegove riječi kao da on priča. Dakle... Čovječe, ludnica! Čim sam stavio uniformu znao sam da će bit dobro. Savršeno mi je pristajala. Ni prevelika ni premala. I što je najbolje, čim sam izašao na ulicu, odmah sam skužio da me ljudi drukčije gledaju. Jedan me mladić pogledao, ja sam mu mrko odvratio, a on se odmah pokunjio i otišao. Imao sam moć! Malo sam se šetao uzdignute glave, kad vidim jednog tipa tamnije kože, vjerojatno kakav Rumunj u bijegu. I on je mene primijetio jer se odmah sakrio iza kontejnera za smeće. Vidjele su mu se samo širom otvorene oči. Ja sam mu, ko' fol prilazio kako bih ga legitimirao, a on je bio sve preplašeniji i preplašeniji. Najzad sam skrenuo i otišao u drugom smjeru: neka pravi policajci rade svoj posao. Ja sam došao istraživati. Ali, čovječe, ima nešto totalno zanimljivo: kako te žene gledaju! Sto posto sam siguran, žene padaju na uniforme. (Na ovo ja (Filip) pitam: šta isto ko' muškarci na medicinske sestre?). Ne znam kako je kod tebe, ali kada sam ja šetao gradom osjećao sam na sebi požudne poglede. Žene su grizle usne, kovrčale kosu, proždirale me pogledima. Osjećao sam se kao Brad Pitt. Dok nisam imao uniformu nikad nisam osjetio tako nešto. Ludnica! Imao sam osjećaj kao da mogu imati svaku koju poželim. A najviše su se suzdržavale one lijepo ušminkane, boljestojeće dame. Te nisu mogle skinuti pogleda s mene. Tko zna što su sve zamišljale. (Zašto nisi iskoristio? !Zašto nisi iskoristio!? - nisam se mogao suzdržati). Kažem, nije to moj posao. Neka policajci rade -ja sam samo preobučen. Kad me prijateljica vidjela obučenog, zamolila me da joj učinim jednu uslugu. Neki susjed, perverznjak ili što ti ja znam, im katkad krade robu koja se suši. Gaćice, grudnjake i ostale magnete za perverznjake. Pitala me da li ga mogu malo prestrašiti. Ono: prići mu i pitati osobnu, upozorit na stvari koje nestaju i zaprijetit istragom ili tako nešto. Da malo ustrtari. Nema frke! - odgovorio sam -pokaži ga! Dok sam prilazio tipu mogao sam, kao na usporenom filmu pratiti promjenu njegovog raspoloženja i stava. Slično kao s Rumunjom iza kante. Lice mu je lagano blijedilo, tijelo krivilo, usta razvlačila u nekakav ustrašeni osmijeh. A za sve to vrijeme nisam još izustio niti riječi. Sve je to bio rezultat uniforme. Njene moći! U trenutku kada sam došao do njega tip je bio toliko preplašen da sam s njim mogao raditi što mi je volja. Naravno, nije ni meni bilo svejedno, i mene je bilo malo trta, ali kada sam vidio kako se on pokunjio osjećao sam se snažan i sposoban. Da je kojim slučajem on ostao čvrst i drzak ne znam što bih uradio. Ovako: mogao sam sve. On je obavio većinu posla. Meni je ostala samo formalnost: Dobar dan, može malo osobna! Aha, u redu. Slušajte, imamo dojavu da se u ovoj zgradi dešavaju čudne stvari. Za sada nikoga ne sumnjičimo, ali bih vas, radi vaše sigurnosti, obavijestio da malo obratite pažnju na neke neobičnosti. Naprimjer na robu koja nestaje dok se suši. U redu? Doviđenja, hvala na suradnji. Dok sam ga ostavljao, noge su mu klecale. Nije izustio niti jednu jedinu riječ. Samo je blijedo gledao. Prijateljica mi je rekla da je sada sigurno više neće gnjaviti. Tako je i izgledao. A, dragi Vi, što kažete? Nisam ništa izmišljao. Tako se desilo. Barem on kaže. Zamislite kako biste se odnosili prema policajcu da se kojim slučajem preobuče u - pekara? Ili čistačicu. A kako bi se ponašali prema mesaru ili postolaru da se, poput mog prijatelja preobuče u murjaka? Različito, sigurno. No, ispod odjeće(kostima) su uvijek goli, prestrašeni i nesigurni ljudi. Svoju snagu, sigurnost i moć ili pak nemoć crpe iz uniforme. Tj. iz tuđe reakciju na nju.