Da budem iskren, nikad nisam razmišljao o tome do sada... Cijelu priču pratimo već dugo, godinama i puno se o tome u medijima pisalo. I ja sam u više navrata o tome pisao, a riječ je naravno o tadašnjim privatizacijskim investicijskim fondovima, PIF-ovima, odnosno kasnije zatvorenim investicijskim fondovima, ZIF-ovima ili za većinu njih danas, holding kompanijama tj trgovačkim društvima koja su prvu transfomaciju u ZIF-ove učinila radi poštivanja zakona o investicijskim fondovima. Zatim drugu transformaciju iz ZIF-ova u holding društva kako bi izbjegli taj isti zakon jer kao holdinzi nisu više regulirani zakonom o investicijskim fondovima koji je daleko restriktivniji nego zakonom o trgovačkim društvima. Na ovaj način su za sebe pronašli slabo definirano zakonsko područje koje su u mogućnosti potpuno legalno koristiti... Znamo i što se trenutno događa s tom pričom jer je SN holding ishodovao temeljem dobivene presude u svoju korist protiv HFP-a za potraživanja koja ima još iz kuponske privatizacije ovrhu nad imovinom Fonda za privatizaciju... Kako je na račun Fonda taman sjelo 50 milijuna kuna dividende za Plivu koja još da stvar bude bolja i nije od Fonda nego od Mirovinskog i Fond njome samo upravlja i trebao je taj novac prebaciti Mirovinskom. Ovrhom je taj novac prebačen na račun SN holdinga koji je time namirio cca 22-23 % svojeg potaživanja koje iznosi oko 224 milijuna kuna... Ovrha je i dalje na snazi, Na žiro računu Fonda za privatizaciju nema ni kune, a djelatnici Fonda ne mogu primiti plaću. Bar ne na redoviti način nego zaobilazno preko tvrtke HFP-a Klub Adriatic koja ima poseban račun, u potpunom je vlasništvu Fonda, a upravlja bivšim turističkim nekretninama Ministarstva obrane. Međutim, to nije trajno rješenje. Osim toga treba plaćati i režije i ostale troškove Fonda, a račun je u blokadi... I na kraju najzanimljivija teza jest što ako se blokada rastegne dulje od dva mjeseca...? Ima li vjerovnik, u ovom slučaju SN holding, pravo zatražiti kako to zakon nalaže otvaranje stečajnog postupka na Hrvatskim fondom za privatizaciju? Vjerujem kako ni Vladi koja treba donijeti odluku o dinamici i načinu namirivanja potraživanja nije lako s takvim utegom sudjelovati u pregovorima s vjerovnicima, odlučivati o tome, a pogotovo što bi vjerovnici radije dionice, i to turističke, procjenu su stisnuli što je niže moguće kako bi dobili što veći paket, a veća cijena koju bi država mogla postići da ih prodaje redovnim putem je malo problematična jer traje, a vrijeme - to je jedino čega država ima manje nego li novca u cijeloj ovo priči... Kad tako sagledamo situaciju, onda niti ne čudi što je cijena dionica SN holdinga skoro na nominali jer ako sve to naplate, onda niti nominala nije preskupa...