- U globalu sam zadovoljan onime što su hrvatski sportaši i sportašice pružili u Pekingu jer sam priželjkivao da ne osvojimo manje od pet medalja. Ali, ako idem u detalje, onda nisam baš zadovoljan pojedinim sportovima.
To kaže predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora nakon Olimpijskih igara.
Nije zadovoljan. Moglo se osvojiti više. I sada najavljuje manje novaca za sportove koji su razočarali.
Kako listam novine i kružim Internetom, primjećujem da je dosta ljudi nezadovoljno postignutim uspjesima. Svi su očekivali više medalja.
Čak i cura koja jako visoko skače nije bila presretna što je osvojila srebro. Vrdoljak, još jedan član Olimpijskog odbora, kaže da joj je u trenutku vješanja medalje došapnuo da će je pred svima ispljuskati ako zaplače. Na što je ona ponosno uzdigla glavu. A ovaj se ponosno nasmiješio.
Jedan, dva, tri, četiri, pet…5 medalja. Nije loše. Moglo je i bolje. Neki su razočarali...
 - Važno je sudjelovati!
 - Tko to ometa moje brojanje!?
 - Važno je sudjelovati!
 - Ma otkuda dolazi taj glas?
 - Važno je sudjelovati!
 - Tko govori gluposti?
Ne znam za vas, ali ja se odnekud još uvijek sjećam izjave, sada već svjetske maksime koju je izgovorio osnivač Međunarodnog olimpijskog odbora Pierre de Coubertin. Ustvari, to je on rekao ovako: "Važna stvar nije pobijediti, nego sudjelovati." Dakle, ne samo da je rekao da je važno sudjelovati, nego je još i posebno naglasio da nije bitno pobijediti.
No, s druge strane, olimpijski moto glasi: Citius Altius Fortius - Brže, Više, Jače.
I sada, ako se netko trudi postići što brži, viši i jači rezultat, kako se onda može reći da, nakon što postigne najbolji rezultat, nije važno to što je pobijedio.
Jedan od motiva osnivanja igara bilo je i promicanje mira. Potpuno je nevažno tko je trčao brže od koga, ako se negdje ratuje i uzimaju ljudski životi.
2008. na dan otvaranja igara počeo je jedan rat.
 - Ajde sad, ispali tu topčinu, kada nitko ne gleda!
 - Ali ne mogu šefe, vrijeme je mira.
 - Ma kakvog mira, bogati, to će ionako završiti uskoro.
 - A što ako Rusi reagiraju?
 - Ma neće Rusi reagirat. Imaju oni pametnijeg posla.
 - A dobro, onda gađam. Je bilo dobro?
 - Brže!
 - Evo, evo. Kako je sad bilo?
 - Više!
 - Još više? Pa bojim se da ne prebacim preko. Ali dobro.
 - Pogodili smo. Sada…Jače!
 - Šefe…
 - Brže, Više, Jače! Brže, Više, Jače! Pobjeda! Pobjeda!
 - Šefe… Mislim da nam dolazi veliki Tenk.
 - Tenk?
 - Da. I puca na nas. 
 - Aha. A onda brže, više, jače bježmo!
 - Šefe, mislim da smo izgubili.
 - Nije to bitno. Važno je da smo sudjelovali.

                   

                   photo by Christophe Libert