Nakon ljeta ostaje narod sa svojom vlašću koja troši novac na ono što oni misle da je bitno

 

S prvim ljetnim kišama stranci će polako, ali sigurno napustiti našu zemlju. Odlazi znatiželja, divljenje, radost, uživanje. I novac.

Ostaje narod sa svojom vlašću. Koja troši taj novac. Na ono što oni misle da je bitno.

-              Na najsuvremeniju medicinsku opremu?

-              Ne.

-              Na usavršavanje škola i sustava obrazovanja?

-              Ne.

-              Na poboljšavanje životnog standarda?

-              Ne.

-              Pa na što onda troše?

-              Na ono što oni misle da je bitno.

-              A što bi to bilo?

-              Pa, evo, naprimjer, nabavili su si nove službene automobile.

-              Pa zašto to? 

-              Da ne bi stranci mislili da su oni neki prezaduženi jadnici koji predstavljaju neku prezaduženu zemlju.

-              Ali stranci to već znaju.

-              I da bi našem narodu ulijevali strahopoštovanje. Jer misle da su moćniji kada dođu u dobrom autu i s policijskim osiguranjem.

-              A zašto misle to?

-              Jer vjeruju da će im moćni ljudi riješiti sve njihove probleme.

-              A hoće li im riješiti?

-              A jesu li im riješili?

Otišli stranci. Ostaju nade i strahovi.