Nakon ljeta ostaje narod sa svojom vlašću koja troši novac na ono što oni misle da je bitno
S prvim ljetnim kišama stranci će polako, ali sigurno napustiti našu zemlju. Odlazi znatiželja, divljenje, radost, uživanje. I novac.
Ostaje narod sa svojom vlašću. Koja troši taj novac. Na ono što oni misle da je bitno.
- Na najsuvremeniju medicinsku opremu?
- Ne.
- Na usavršavanje škola i sustava obrazovanja?
- Ne.
- Na poboljšavanje životnog standarda?
- Ne.
- Pa na što onda troše?
- Na ono što oni misle da je bitno.
- A što bi to bilo?
- Pa, evo, naprimjer, nabavili su si nove službene automobile.
- Pa zašto to?
- Da ne bi stranci mislili da su oni neki prezaduženi jadnici koji predstavljaju neku prezaduženu zemlju.
- Ali stranci to već znaju.
- I da bi našem narodu ulijevali strahopoštovanje. Jer misle da su moćniji kada dođu u dobrom autu i s policijskim osiguranjem.
- A zašto misle to?
- Jer vjeruju da će im moćni ljudi riješiti sve njihove probleme.
- A hoće li im riješiti?
- A jesu li im riješili?
Otišli stranci. Ostaju nade i strahovi.
