Opet su nas zeznuli! Po ne znam koji put! Najavili su “možebitno” i “vrlo vjerojatno” snižavanje PDV-a za (stvarno mizernih i jadnih, i za nas, obični puk nezamjetljivih, ali ipak stvarnih) 3 posto. Ali, kako to ne bi odviše smanjilo priljev novca u državnu riznicu, najavili su i isto tako “možebitno” i “vrlo vjerojatno” povišenje trošarina. Na benzin, alkohol i cigarete. U redu, ako snižavate cijene jednih proizvoda, pošteno je da povećavate cijene drugih. No, ispostavilo se da je povećanje cijena “vrlo vjerojatnije” i “možebitnije” od snižavanja. Narod je ostao iznenađen širom otvorenih usta. Stavljen pred gotov čin. A povećali su naknade za, izraziti ću se ekonomski, cjenovno neelastične proizvode (one koji će se kupovati uvijek, u gotovo istim količinama, bez obzira na cijenu). Tako da će priljev u blagajnu biti znatan. A od danas su skuplje neke od stvari koje su neophodne za ugodno ljeto. Do plaže treba stići, autom ili bus-om, nevažno je, važno je da će stizanje biti skuplje. Oko 30 posto skuplje za benzince. Kupanje je besplatno. Bar nešto. Ali, kako su vrućine velike, poželjna je okrijepa. A ima li bolje i poželjnije okrijepe od hladnog, gotovo ledenog piva. 10 posto skupljeg ledenog piva. A poslije pića - cigarete (za one koje se vole trovati). U hladu stabla popušiti jednu cigaretu, ili dvije. 10 posto skuplje cigarete. Kako je krenulo s prije-ljetnim poskupljenjima, u sljedećih mjesec dana možemo očekivati poskupljenje kupaćih gaćica, najma ležaljki, iznajmljivanja suncobrana, ulja za sunčanje, kratkih majci, i (samo to ne: kucam u drvo, bacam sol iza leđa, pljujem 3 puta, ali ipak ću napisati) poskupljenje sladoleda. Možemo očekivati poskupljenje svega što nam život čini ugodnijim. Netko je rekao da su najbolje stvari na svijetu besplatne. Ma, u kojem je taj svijetu živio? Jel’ piva besplatna? Nije! Jesu cigarete? Nisu! Jesu li čevapčići s kapulom besplatni? Ne! Pošto je sladoled? Jel’ besplatan? 3 kune kuglica!! Filipe, psst: ljubav je besplatna... Aaaaaa... A curi platit’ piće? A kino? Pizza? Isto tako postoji izreka da je najlakši i najbrži put do srca onaj kroz želudac. Dragi Vi, ništa nije besplatno. Na kraju krajeva, i one koji se švercaju u autobusu (i tako se “besplatno” voze) kad-tad uhvate. I baš zato, što sve košta, narod se oduševljava kada mu se ponudi nešto besplatno. Makar bilo i sporne, ili nikakve kvalitete. Za 1. maj održale su se razne proslave na raznim izletištima. A zajedničko im je bilo, uz brojne “mozgo-perne” govorancije, i to da se dijelio besplatni prvomajski grah. Bile su snimke na televiziji. Nahrlili građani poput teenagera na porniće, i gužvali se, gurali, ljutili i likovali; sve kako bi dobili svoju porciju graha u plastičnom tanjuru. I u njemu umočenu jednu šnitu kruha. Pa da li su ti ljudi ikada jeli grah? Vjerojatno ga doma jedu prilično često. Ne vjerujem da je taj prvomajski baš toliko ukusan. Ili da su bili toliko strašno gladni? Ne, tajna je u tome da je prvomajski grah: besplatan. Zato ga je naš napaćeni narod želio pojesti što više. Do tada je država uvijek uzimala od njih, a sada je red da oni uzimaju od države. Zato su se trudili da pojedu puno...: fažola. *** Sjećam se još jedne situacije. Izbori za zastupnički dom. Ne pamtim točnu godinu. Znam samo da se na štandu IDS-a dijelilo besplatno bijelo vino. Nikada na Korzu nisam vidio toliko pijanih ljudi u sred bijela dana, kao tada. Pjevalo se, teturalo, zagrljeno komentiralo. Mljackalo, treptalo i voljelo. Oni koji su bili trijezniji, vikali su “IDS! IDS!”, jer je on punio čaše. Ostali su vikali “HSP!, HDZ!, SDP!, PGS!” i tko zna što sve ne. Znali su da ih je napila neka stranka, no više nisu znali koja. Ni ja nisam mogao odoljeti izazovu besplatnosti, pa sam kušao. Kiseliš! Kvasina! Ali, dobro je, besplatno. Napio sam se kao rijetko kada! Uzmite i pijte: nije vaše!