Ako su državni dužnosnici krakovi koji mogu, što smo na životinji mi mali koji ne možemo? - To nije pristojno napisati. - Znači, mi smo neki nepristojni dijelovi tijela? - I naša je zadnja!
- Pa opet je pala kiša!
- A što ne bi pala?
- Nego, vidim da će i ustavni suci moći ljetovati na Brijunima.
- Da, pa, ako mogu visoki državni dužnosnici jednog kraka vlasti, zašto ne bi mogli i ovi iz drugog.
- Kakvog sada „kraka“ vlasti. Pa što su oni neka životinja?
- Nisu. Oni su ljudi. Isto kao i mi.
- Ako su oni isto kao i mi - zašto i mi ne možemo ljetovati na Brijunima?
- Mi nismo visoki državni dužnosnici.
- Ako su oni visoki krakovi koji mogu, što smo na životinji mi mali koji ne možemo?
- To nije pristojno napisati.
- Znači, mi smo neki nepristojni dijelovi tijela?
- Možda jesmo nepristojni, ali bez nas se isto ne može.
- Jer mi smo baza!
- Na nama sve počiva!
- Mi smo temelj zdravlja.
- I naša je zadnja!
- Čekaj, nemoj to reći.
- Zašto?
- Ne paše: „Naša je zadnja“ sa onim da smo mi neki nepristojni dio tijela. Mogli bi ljudi krivo shvatiti.
- Onda nešto drugačije?
- Nešto malo drugačije.
- Mi stojimo gordo!
- Ne! To je još gore.
- Gore? Onda… Mi odlučujemo tko će ući!
- Ajoj…
- U državnu službu. Mi odlučujemo tko će ući u državnu službu.
- Ajmo vratit na „Naša je zadnja“.
- To opet nije dobro. Ne samo što je nepristojno, nego se može shvatiti i na drugi način. Što ako ispadne da smo mi zadnji u redu za ljetovanje na Brijunima. Onda će ispred nas biti četiri milijuna drugih. Nikada nećemo ljetovati tamo.
- Onda: Mi smo prvi. Nitko prije nas.
- Dobro.
- Gdje ćemo?
- Hm, idemo negdje gdje još nitko nikad nije kupao.
- Evo - opet si nepristojan.
